srebrne godine
Kao zvjezdanu prašinu
koju vjetrovi zimski
po bijelom snijegu rasprše
Tako je i moj život prošao
raspršili se dani
i prošle su mnoge godine
A i nije mi ih nešto žao
Nije ih bilo baš nešto puno za pamćenje
I tu i tamo tek po neka fotografija
I nekoliko redova što bi na pola strane
u taj životni spomenar stali
No više ne dam se
Kaput sam od snova obukao
Podstavljen je perjem što ti iz krila čupkam
Oprezno lagano
dok mi zadovoljno
na ramenu drijemaš (ovo je još samo san-
jer i ti si još …samo san)
Ove dane što su pred nama
Pospremit ču
kao što djevojčice
spremaju u debele knjige
šarene omote od bombončića
da ih se zajedno
sa radošću prisjetimo
kad nam kose posrebre godine
21.12.2012. u 22:00 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar