kiša
stajao sam još dugo sam na kiši
i gledao dolje niz ulicu kojom si otišla
ulici kojoj čak ni imena ne znam
ostavljen u ovom tmurnom gradu
na rubu nekog bezimenog parka
posađenog tko zna kome i kada u čast
polugole grane starih platana
ispružile su se kao ruke prema nebu
kao da hoće razgrnuti oblake i zaustaviti kišu
svjetiljke su bacale žutu svjetlost oko sebe
poredane u daljinu kao stotine malih sunaca
obješenih o nevidljive niti-ni na nebu ni na zemlji
u bezuspješnu pokušaju da se pokrenem
da se barem sklonim sa kiše pod koju staru krošnju
spriječavale su me noge ko od olova odlivene
nisam se mogao a ni htio pomaknuti
stajao sam a kiša je sa mene prala
tvoje zaostale mirise i
tragove tvog oproštajnog poljupca
bila je jesenja hladna ,hladna baš kao i ti
22.12.2012. u 20:08 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara