samo za znanstvenike

prestao sam se nadati
više me ni ne boli , jako .
pitam se samo zašto i
koji se to pijani čarobnjak
zaigrao našim sudbinama ,
stalno iz šešira
za tebe izvlači plesače
meni nepoznatih imena
a ti ponesena glazbom plešeš
zaboravljaš na mene
ne obraćam pažnju
u tom plesu voštanih figura

pitam se
da li je moje ime uopće
ikada bilo u tom šeširu
i otkud mi kod madam tiso
pa ona čuva samo poznate mrtvace.
znači li to da nas ni nema
ili da nas nikada nije ni bilo
na popisu uzvanika za ples srca
a taj ples opet dame biraju

možda je sve to bio samo san
nadolazeće ivanjske noći , možda.
ostaje samo gorak ukus kave u ustima.
k vragu ,možda nisam stavljao dosta šećera
a i ovi stihovi noćas napisani
sa blagim okusom tuge
nisu ni mogli bolji biti
jer sam plačan i bijedan
u ovo odurno zimsko veče

a mislio sam da mi nije ništa
da me malčice melje depresija
mislio sam da mi ne fale riječi
koje nisam već dugo čuo ,
nešto nježno , kao :
ne mogu zamislit dan bez tebe
fali mi tvoj topli dodir
ili one dvije najjednostavnije
a nikad ne izrečene
VOLIM TE