niš spešl

...u snenim očima izgubio se onaj sjaj što te nekad odavao..onaj sjaj koji mi je govorio da će netko poput tebe uvijek biti uz čudovište kao što sam ja..sjaj koji sam ukrala i prodala za nečije tuđe ruke za jednu noć..nečije dodire koje sam prezirala i nadala se da češ ti to primjetit..jer možda tad bi se promijenio i zamrzio me..nadala sam se tvom oproštajnom pismu, tvojim grubim riječima i psovkama, ali..ništa..ti si i dalje bio luda što se razapinjala između mene i svojih snova..a ja sam samo htjela da izabereš svoj san jer..ja tvoj san nisam..i sad kad se borim da te ne pogledam u oči dok odlazim, ti mi pružaš ruku..a u očima ti onaj isti sjaj koji sam ukrala..pobijedio si me..a ja ovako poražena idem tražiti nove žrtve svojeg uvjerenja..jednom si me pitao u što ja to vjerujem..odgovorila sam ti da vjerujem u nebo, u sunce..ali nikad u ljubav..pitao si zašto..hm..odgovor ni ja ne znam.. iako se trudim ga saznat tako da te pustim i prepustim se blagodatima novih ruku i novih usnica..

hehe ma da? pa svatko sam bira svoj put, zar ne? :) i prava mjera prihvacanja i promjene sebe i okoline je dobra za svakog od nas... meni bi ovo bilo tuzno.