samo za znanstvenike

Možda sam trebao pitati
Čija su bila ona
namirisana pisma
Izgledala su tako otmjeno
Crna slova na bordo papiru
Krasopisom ispisana
Naša adresa
No bez adrese pošiljatelja
Nisam te pitao
jer sam ti vjerovao

možda su me trebale upozoriti
Tvoje stalno crvene oči
I sve duže i češće kave
S navodnim prijateljicama
Tvoji nemirni
i isprekidani snovi
nisam te pitao ništa o tome
jer sam ti vjerovao
Sada znam da nisam trebao
Imam vremena razmišljati
O tome zašto si pogazila ono
„ u dobru i zlu -do kraja života „
O tvojoj poruci
Koju si mi ostavila
na kuhinjskom stolu
I velikim slovima napisane
jedne jedine riječi - „ oprosti“
razočarao sam se
nisi ti meni stala na nogu
pa da bi jedno oprosti
bila dovoljna isprika
Spakirala si kofere
I pobjegla , kao lopov
Jedino si zaboravila ponijeti
Naše zajedničke fotografije
Ili si ih ostavila namjerno
Ostavljajući prošlost
I naša tada sretna i nasmijana lica
Zatočena u toj kartonskoj kutiji

Znaš još uvijek
Ne spavam puno
Jer kad zatvorim oči
Još uvijek vidim tvoje

a sličila je na čovjeka, kažeš..kad ono figa...

ma, rekoh ja tebi već, lutak_na_napuhavanje..
neće to proći bez dobre pumpe?

super si prošao
zamisli samo
da ti je ostala