DESTRUKCIJA JEDNOG SVEMIRA

ovo neće nikada zarasti. čini se lažno. želim otputovati. svakim danom sve više izgleda da je ona šačica čudaka ipak bila u pravu.nitko neće ni primjetiti, sve će naizgled ostati isto, samo će glupost svakim danom sve više dobivati na cijeni. tko zna kada će slijedeći autobus. nema ih tako puno koji još voze. kao da sam posustao u zadnji tren. kreten. možda postoji još koja karta, netko je možda odustao u zadnji čas, bio neodlučan, na klackalici, smeten kao i ja.možda cesta još nije zatvorena...ali ne postoji vozni red... već je trebalo zarasti. kada bih barem znao razlog zašto još uvijek nije. a kako bi bilo odrezati ranu i pojesti bol... kao komad čokoladne torte, kao komad sira, šunke, kao neka blagdanska terapija?
postoji rupa u zemlji. u toj rupi ne stanuje hobit.
u rupi strune