samo za znanstvenike

Nisam htio puno
(oduvijek sam bio skroman )
Samo da ponekad prošećemo
Nasipom kraj Save
Da ju zaustavim u pola koraka
Dignem je u naručje
Da joj poljupcem ukradem
I posljednji atom kisika iz pluća

Pomislih, sa njom bih mogao sve
(kad sam ju prvi put sreo)
Pomislih i - kakve predivne oči
(nebesko-plave)
Da me barem poželi
Nastaniti u njima
(zauvijek)

Da, htio sam je voljeti
Od ove zime
I ona je mogla biti moja
- Ali nije htjela -