samo za znanstvenike

već sam pomalo i zaboravio
kojim su se ritmom najčešće
gibali tvoji bokovi
po tom našem
autoputu ljubavi

sjećam se
trešnje su cvjetale
u to vrijeme
dok si me kao voljela

izluđivala me
prozirno plava boja
tvojih očiju ,
a tvoj glas
dok vrišteći
zazivaš moje ime
zaustavljao bi vrijeme
i moje srce bi tada
prestajalo kucati
u tom trenutku
velikog praska.

volio sam taj osjećaj
totalnog bezvremenskog
ljubavnog ništavila
postojanja samo tebe i mene
u cijelom tom svemiru strasti

izgleda da me ovaj snijeg i zima
i pokoja čaša kuhanog vina
potakla da razmišljam o tebi
i nisam izgleda zaboravio ništa

možda nisam ni želio …zaboraviti