samo za znanstvenike

odšetala si
u tuđe snove
u svojoj najljepšoj haljini
iskusnog lovca
na srca
a nisi mi ništa rekla
koji je zapravo razlog
jesu li mi možda ruke ogrubjele
ili su mi poljupci bez okusa
jesu li mi postali zagrljaji
nedovoljno čvrsti ili hladni
ne znam
da li da žalim
ili da slavim
da se smijem
ili da plačem

uvijek sam birao
krive brojeve cipela
neodgovarajuću dioptriju naočala
i uvijek krive žene
one rođene sa
neizlječivim manama
bez duše
bez srca
bez milosti
…
jedino su uvijek imale
anđeoska lica
i osmjehe
od koji gubiš razum
klecaju ti koljena
i ponašaš se ko da ti je sedamnaest

možda sam ni ne znajući
smrtno zgriješio
pa mi to Bog šalje
onog crnog
posrnulog anđela
svaki put
mijenjajući mu lik
da mi još jednom
slomi srce
i još jednom
i još jednom
…
Možda sam,
Ne znam …
Samo malo … nesretan ?

nisi ti nesretan, bar ne više nego ostali muškarci. samo ti je, izgleda, slaba pumpa?

doktor Dies zna! ha ha ovaj pise ljubavne bez daha

O, da; dies zna mnogo o tome, o čemu piše lutak na napuhavanje..