samo za znanstvenike

ulicom prolazi
mrtvačka zaprega
koga li to
danas sahranjuju

nešto me neodoljivo
vuče van
prikljućujem se sprovodu
koračam
počinjem histerično plakati
a ne znam ni tko
je u lijesu

zar sam poludio
koračam i dalje
pognute glave

svi najednom nestaju
rasplinjuju se
jecajući

jedino je ostala
ispred mene
žena u crvenoj haljini
žurim da je sustignem
no korak joj je sve brži
kao da želi
pobjeći

zadihan odustajem
od utrke
nenadano okreće glavu
pa to si ti...

zaprega je stala
napokon te sustižem
vadiš bocu vina
iz nekakve šarene torbe
i pokazuješ mi glavom
prema lijesu

Bože ,
pa na njemu su
naša imena
ispisana zlatnim slovima
u velikom rumenom srcu

polaganim gutljajima
ispijamo vino
krenusmo
za zapregom
zvone zvona sa crkve
spuštaju ljes u zemlju
prilazimo raci
rukama i nogama
grebemo i guramo
ljepljivu žutulju
u raku

na kraju na humci
ispismo dao kraja
tu bocu
vina...

nismo ni vrijedili više
od jedne boce vina ...

i nekoliko prolivenih suza...




Link

ides, bas meni iznad mene..jojj ne zelim jos umrijeti :))

staromodan sam (za dio komentara o poziciji :-)) ...šalim se ....

nekad si ljepše pjesme pisao....

a je stvarno ružan san,
kasno večeraš ha?

nekad sam i ljepe žene ...volio ... zar ne ? :-)))))))

tajo ... danas popodne kad sam se vratio iz frentanja usnio sam jednu plavušici .. a ova stara pjesma baš paše ....situaciji :-)

uhuhuhuhuuuu
bracek :)

jel to sova huče ? uhuhuuhuuu

ili vjetar svira :-)

da da

je li pla-vušicu si usnio ?

pjesmuljci , patuljci
sova je jako lijepa pticica, i nocna uz to .))
ma trkeljam, samo vas citam :))

hoćeš staviti na blog neku od tih lijepih prijašnjih pjesama
da i ja vidim?

večina žena koje sam volio su bile ...plavuše ... (obožavam ih)....a ti misliš.... ono kaj sam napisao deminutiv ...plavušica ? :-))) ... ne znam ženu ...osim da peče lijepe kolače ...rola (vidio slike na blogu) ...itakto...

sto je zivot bez vina i crvene haljine :))..

ova mi se osobno sviđa ...

Sjeti se ,onog dana,
Ma znaš ,onda
kad si rekla da se
netko Tamo gore
gruda oblacima
pa zbog toga
po nama sipi snijeg
kad su ti usne
okus mojih imale
a moje, samo tvojih.
kad smo kraj puta
u snijegu radili anđele
i onda cvokoćući zubima
promrzli
vrišteći od sreće
prepustismo se
zvjezdanoj noći
da nas obljubi

sjeti se
ako možeš
bez suze u oku

a ova će biti objavljena u jednom zborniku hrvatske poezije i stvaralaštva za 2012 ....


Povući ću noćas mjesec za uho
Ne prejako ,
Tek toliko da proviri
Iznad krošnji staroga vrbika
Pa da rijeku posrebri
Taman tamo gdje je skrivena
U vrbiku klupa malena
I Još ču mu reći
da zvjezdica sjajnih
skupi punu vreću
I to nek bira one
Najljepše i najsjajnije
Da ih kao dijamante
prospem pred tebe
putem kojim ćeš doći
do klupe i posrebrene rijeke
na kojoj ču te noćas ljubiti

ova zadnja je jako lijepa ,
a u onu iznad si baš morao ubacit suzu na kraju ccc

čim sam ju (rijeku) objavio .... urednici su me zamolili da ju uvrste u zbornik ...a kakva je to ljubav bar bez jedne suze ...za kraj :-))

i ova ulazi u zbornik ...



oduvijek sam znao tko si ti
i nemam pojma zašto sad
dopuštam ovom kartonskom srcu
u mojim grudima
da toliko
pati za tobom

znao sam za tvoje
svilene mreže
i slušao sam jauke drugih
koji su u njima
već uhvaćeni bili
davno prije mene
a ipak sam dopustio
da me u njih uhvatiš
toplinom svojih bokova

ponašam se ko da mi je
ponovo sedamnaest
zaigrani radoznalko koji
baš sve mora isprobati

a možda bih samo
htio bar jednom osjetiti
kako je to voljeti
i biti voljen

ne znam ,
ali
kažu da ne boli

meni te tvoje pjesme su kao proza...ne vidim u njima poezije

čini se da si saznao da ipak boli :)