Ručkić krčkić

Zato jer crkva proklamira reproduktivni, genitalni seks, ono nutra, svrši, van, rodi i kvit. Kaj će ti tu sad neki užitak? Ili homići? A tek transrodnici, ajme nakarade!

Što je imalo smisla dok je našim planetom hodalo sve u svemu cca 230-ak milijuna ljudi, a ne 7 milijardi. Pride dobar dio tih dvjestotridesetak milijuna nije uopće bio sklon crkvi i njezinim zamislima o podjeli resursa. Crkva je tek potkraj 16. stoljeća dopustila malo užitka u bračnom (ali isključivo bračnom i reproduktivnom!) seksu.

Eh. A sad se tu uvodi nekakav zdravstveni odgoj sa seksualnim modulom i obaveznom knjigom, koju sam nekoć davno s užitkom pročitala, a sad vam s užitkom dajem link na njezinu PDF verziju (sorry, na engleskom!): Abramson i Pinkerton, WITH PLEASURE: Thoughts on the Nature of Human Sexuality Link

Teza je knjige da seksualnost nije isključivo reproduktivna i da je to sasvim prirodno. To je sve.

Zato neću ni ja više. Pročitajte sami. A onda prosudite.

Sve mi se čini kako su crkveni talibani dobili još jedan poslić, jer ako imaš koji server na netu ne ginu ti trojanci ili možda i neki još gori iz novije serije virusa.

Oftopični komentari su objekt moje žudnje i izvor mojeg svakolikog užitka, ah!

E u jednom djelu se i ja neslazem sa crkvom, jer kad pogledam recimo nasu vladu a i inace veliki dio nase takozvane elite steta je da pri njihovu pravljenju nije upotrebljena kontracepcija il da nisu bar abortirani posli, jae kakvi su ispali ocito je da su priko kurca radjeni, e.

Evo me jopet još malo ovđeka, pa da sama sebi i svim svojim škiljama iskomentiram što nisam imala volje/cajta ranije napisat...

Ovak: na blogu i b(l)ogu proklamirano čovjekoljublje po stavovima koje ovdje svakodnevno imam prilike pogledati odnosi se samo na Rvate ili ercegovačke Rvate ili dalmatinske Rvate, ili neke usko lokalizirane Rvate koji vole sve što vole mladi iz njihovih krajeva.

Ja se pak ne dičim ni domoljubljem, ni čovjekoljubljem, nego životoljubljem, i meni to zato smiješno! Kladim se da miševi isto misle kak su glavni.

Stoga je meni svejedno kojeg životnog oblika ima najviše, naravno, do granica moje tjelesnosti i osobnosti, jer dok sam živa, baš bih voljela biti i čitava; ali znam da je to privremeno i nebitno, ta moja osobica.

Potpuno mi je svejedno što se bijelaca rađa manje nego ostalih kolorita: u bjelačkim društvima djeca su udar na standard, dok su u raznobojnima, koji još nisu dosegla tehnologiju ljenguza i luksuziranja, dragocjeni par ruku više za privređivanje na korist sebi, braći, sestrama i roditeljima. I zato njih zanima rađanje. Kao i moje susjede, koje su rvacke bogatašice, pa im nije bitna razlika između jednog, dvoje, troje, četvero ili više.

Tak da bu kod bijelaca višestruko roditeljstvo postalo stvar luksuza i interesa za očuvanjem obiteljskih interesa, a kod ostalih kolorita bu isto kao kod nas sada, kad postanu kao mi sada, a već postaju: u bivšem sjedištu najvećeg kolonijalnog carstva, Londonu, bijelaca je praktički manje nego svih ostalih rasa. Prirodno. I neka je tako.

E sad, što se ševe s užitkom, apetitom i ograničenom odgovornošću tiče, ja sam za, ali da je odgovornost i osobna, a ne samo ulagački ograničena.

I živo mi se fućka je li ševa reproduktivna - uostalom, ljudska populacija se udvostručila nakon 1950. godine, a znamo da je tijekom 60-ih kontracepcija postala masovna. Štoćereć, ljudi su se ševili više, jer ih je manje mučila ograničena ili opća odgovornost, a kontracepcija nije savršena i opa! - eto nas na 7 milijardi, doduše, neravnomjerno raspoređenih i ne uvijek začetim neučinkovitošću kontracepcijskih sredstava, ali ovdje, lokalno, dam ruku u vatru da je bar nas trećina rođena upravo tako.

I nije mi jasno zašto ikoga smeta jel netko više voli svoj spol ili oba spola ili malo jedne, malo druge, ili she-males, ili bilo kakve pretumbacije koje ne uključuju seksualnu zlorabu nemoćnih da donesu odluku: na moj seksualni život to ni najmanje ne utječe. Ako se netko zabuni pa me pita bih li ja nešto što ne bih, ja velim "Ne, hvala" i ajmo dalje.

Potpuno mi je svejedno je li netko homoseksualne orijentacije po genima ili po odluci, smatram da nemam pravo ni na kakvo obrazloženje, a kamoli ispriku zbog nečijeg identiteta: ako mi je OK osoba, onda mi je OK i kvit; a ako nije, može biti pravocrtan odavde do vječnosti i rajskih nebesa, neće ići i neće proći.

I živo sumnjam da je neka transrodna osoba izabrala društveni ostracizam, batine, gnjavaže i medicinske probleme iz čistog hohštapleraja i marketinškog interesa; čak ni na Tajlandu.

I ne vjerujem da će neka razrednica ikome preporučiti seks s magarcem, kao što se pribojava jedan naš bloger; a čak i ako se osmjeli na takvu preporuku, uvjerena sam da neće dugo potrajati u struci. Jer seks s magarcem je zloraba bića koje ne može donijeti seksualnu odluku. I potpuno suprotna glavnim ishodima učenja na ZO, a to je odgovoran seks - potpuno, a ne ograničeno odgovoran.

Međutim, vjerujem da su roditelji potpuno, a ne ograničeno, odgovorni za informiranje svojeg djeteta o seksualnosti i njima poželjnom moralnom kodu u toj sferi ljudskog djelovanja, i to prije, za vrijeme, a ponekad i nakon završetka djetetovog školovanja. Dakle, ako neka učiteljica kojim nezgodnim slučajem uistinu, u svojem anarholiberalizmu, i spomene da seks s magarcem ne bi bio baš neki bed, roditelj ima DUŽNOST lupiti šakom po stolu i reći "NE s našim!" i kvit.

Kao i obrazložiti one porniće u kojima je dijete možda baš i vidjelo da se to radi, na prividni užitak svih sudionika.

Roditelj treba objasniti pojave s interneta, na primjer, a ne internetu prepustiti da mu informira dijete. Informacija bez konteksta ne znači ništa. A i roditelji su kontekst.

vega, nemoj tako,
pa seks je baš dobar ispušni ventil
nemoj ga zatvoriti,
budeš pukla od protiska,
znam po sebi!

Dijete nije klon svojih roditelja, a blogme ni države ili društva. Fala blogu! Vlasništvo, međutim, nažalost jest, osobito totalitarnih sustava, bili oni državni (npr. vojska) ili crkveni: svaki od njih će zatražiti od nas da se odreknemo svojeg užitka, interesa, pa i života za neko "šire" ili "više" dobro. Ako odbijemo, mogu nas i prisiliti.

I sile nas i siluju svakodnevno. A mi, znajući da bez suradnje opstanak nije ni izvjestan, a blogme ni izgledan, pristajemo. Bez užitka.

Stari, a ti fakat znaš upizdit prstom u pekmez!

znam ja kaj mene muči
zakaj to
ne bi i drugima priznao?

Toliko u ovom javljanju. Sad se idem posvetiti jednom užitku koji mi ni društvo, ni država, ni crkva, ni šira ili uža zajednica ne mogu uskratiti: objedu s prijateljem.

Ma, ustvari, mogli bi mi i to oduzeti, da baš hoće... Mogli bi... Kao u onoj Always reklami.

testing,testing

Sry Vega,ali nemogu doći k sebi ,pa ti imaš još jedan blog??