PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

2012. mi se baš i nije svidjela. Ne sjećam se što sam željela u početku, kakve sam planove imala, koje sam odluke donijela. Ako uopće i jesam nešto od toga. Godinu dana je prošlo i ja sam točno toliko starija. Što u konačnici nema nikakve veze jer se već neko vrijeme vidim kao pedesetogodišnjakinju. Iako nemam toliko, znači imam još vremena. Barem se nadam.
Po čemu je ova godina bila drugačija? Na prvi pogled, ništa se nije promijenilo. Igram iste uloge. Majka, profesorica, kćer, sestra, prijateljica, partnerica, ljubavnica…. A opet, ove sam godine dva puta osjetila dah smrti na svom zatiljku. Pojavila se niotkuda, iznenada, kao da me samo želi podsjetiti da je tu, da računam na nju. Kao znak kraj ceste kojeg ne stignemo vidjeti ako prebrzo vozimo. Nisam sigurna trebam li usporiti ili trebam skrenuti negdje, ali znam da nešto trebam učiniti.
Ove sam godine skoro izgubila jednu od najboljih prijateljica. I taj se događaj pretvorio u jednu od lekcija o prijateljstvu, o drugim ljudima, o meni samoj. Jednu od lekcija koju uvijek iznova treba ponavljati jer s vremenom izblijedi dok bahato mislimo da smo je usvojili. Lako je pomisliti kako ne trebamo nikoga i ništa, onda kada imamo sve. Kao kad prosjaku udijelimo novčić, ali nismo ga u stanju pogledati u oči.
Bila sam ovdje često. Gledala vas, slušala, čitala. Ljutila se, suosjećala, plakala i smijala se. Sanjala, željela, maštala, žudila….voljela i ljubila. I učila.
Ove godine znam što želim u idućoj. Želim sebi, a i svima vama, dovoljno vremena. Dovoljno vremena da neke stvari uredimo, da neke dovršimo, a druge započnemo. Dovoljno vremena da budemo ovdje. Ili negdje drugdje. Dovoljno vremena da ga podijelimo s drugim ljudima. Da ih pogledamo u oči. Da im osmijehom dodirnemo srce. Makar i preko ekrana.

ma znaš što zlato moje
grli te tvoj ybct,
to si tak lijepo napisala
da sam te sa užitkom i razumjevanjem čitao

hvala ti :)
i naravno, želim ti svako dobro....

uloga ljubavnice
i nije neka zahtjevna uloga, jel da

teža je nego što misliš :))

a štaš što se mora, mora se,
ko te pita jel teško
pa i ljubovalje

srčeko želim ti da budeš negdje...a nikako nigdje...

Dovoljno vremena da budemo ovdje. Ili negdje drugdje. Dovoljno vremena da ga podijelimo s drugim ljudima. Da ih pogledamo u oči. Da im osmijehom dodirnemo srce. Makar i preko ekrana.
kako lijepo rečeno
daj pet i nazdravimo

Dodirujem tvoje srce s pregršt iskrenih želja...:)) I darovala bi ti sada jednu predivnu ružu :))

Ajmo reć, da je trinaest........ sretan broj.