Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Od čega živimo? Ispod neke svjetiljke na ulici, osjećam dah novog vremena, kasno saznajem da je jutro blizu i da nemam više tamu koja će me sakriti, dok se budem vraćala tom praznom ulicom. Saznat će oni, tko to dolazi u rane zore i tko to pozdravlja sunce na Istoku. Sve se sazna. Moja vrsta tako oduzima od života i ono malo daha i prosipa ga po alternativnim podrumima svog postojanja. Raznolike su te slike kojih se sjećam. Kao da si mi sve bliži i bliži u takvim lutanjima. Kao da mi te zemlja daruje iz svog praha iz kojeg je podarila i Adama. Tih si. Sviđa mi se tvoja tišina i tvoja daljina postojanja za moje nemirno srce.

ah njeznost neka struji, ugodno je citat, kad brod u luci sklonit stoji dalek buri, i oluji. :)

vjetrovi više ne šume kroz snove... samo u tami netko mirno leži pokraj mene i diše :)

"Posmatrac...", a što misliš o ovim tekstovima, da su oni od osobe - bez osjećaja?

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr