kO To tamo piše

Kako bih pričao danas. Teško mi je na neki čudan način. Mislim na ono staromodno pričanje izgovaranjem riječi. Taj internet i svi bi rekli lakoća kontakta..ali ne. Uvijek sam se pitao kako izgleda život sa ženske strane. Drugačije. Kod njih se sve praši od kukolja. To je njihov paradox. Ali imaju nekakvu šansu. Puno šansi. Možda su zaboravile ili su ,silom neprilika, odučene od ogajanja djece. Odrasla se odgajaju neprimjetno. Ženske vještine. Jel vam se događa da ste željni bilo kakvog društva a onda vam svako društvo dosadi nakon sat vremena. Mrlje.
Jedan Petak
Jednog petka, negdje iza kvatriča do mog stola sjede ženska, tako, pristala mojim godinama. Tek jučer sam u njoj prepoznao vješticu a bilo je to prošle godine, prije nekih 66 dana +/-. Prije - nego + .Radi se o tome što se nekako uzjebala, očigledno. Imam oči za takve stvari pa vjerujem da ne griješim. Osječao sam se kao frajer. Zahvalan sudbini. Baš sa sam (bio) jadan. Dugo ču se hraniti tim mrvicama. Bila je to njena birtija jer je stigla onako, priručno odjevena. Teleportirala se sa sobnog kreveta na kom je dopisivala nešto u svoj šareni notesić ,ležeči na trbuhu s nogicama u vazduhu kao antenama. Pretpostavljam da joj se stvorio pravi komad priče na pravom mjestu. Tada se u mozgu oslobađaju određene struje i noge dobijaju silu pogona do birtije na proslavu novog rođenja uz kavu. Morao bih o tome jednom napisati neprepoznatljivu pjesmu. Oskudica je građevnog materijala po prečesto izmišljam.
Ono što je mene oduševilo je što je imala prste. Dugo nezaboravne. Žirafaste. I što se uzvrpoljila zbog mene. Baš kao moji vrapćići izjutra na mojoj višnjici. Pošto mi se to tokom godina rijetko događalo,točnije-kolko se sječam-nikad, logički sam zakljčio da me fizikalno prepoznala a nema me otkuda prepoznati osim sa Iskrice jer sam preko ljeta držao slike u profilu. Dok sam još bio mlad i mislio da to ima kakvog smisla. Nemam čak ni fejs. Mislim facebook profill. I to je to. Jer smo u Zagrebu. Ponudio sam je naravno,kavom ili sokom i ona je , ofkors, odbila. Jer smo u Zagrebu. Nisam nikad savladao pristup. Pre direktan sam, kao što čitate. Meni odgovaraju cure koje su digle ruke od mužjaka svog života a koje nisu sputale potrebe i kao treče, svjesne su svoje vrijednosti i čekaj, ima još - ošamare 'sreču' kad im se približi jer je ona samo prerušeno 'ne' ili je ovo zadnje vezano za 1. I tu sam negdje ja. Neda mi se prerušavati. Hod mi je smješan u teškom kostimu dok hodam do šanka po rundu. Kostim ima još 1 svrhu. Pogodi koju !?
Tako, ovo svašta, što pišem. Ja to malo volim, malo trebam. Nemožete vi to vidjeti, barem večina Vas ali stvoren je ogroman problem oko uspostavljanja kontakta među jedinkama. Namjerno je stvoren ali da ne politiziram. Kao u biznisu je. Bilo tko može proizvoditi ili trgovati sa bilo kim ali moraš znati prave ljude, pravi trnutak itdtitd . Brakove još uvijek sklapa društvo. (prdnuo sam). I uništava . Biznis. Ona moja gornja manjina ima problem tkđ ii to je što me muči. Večina je još uvjek jača. Omjer snaga se mijenja u našu korist ali moja frustracija ne jenjava. Ne vidim. Samo osječam. Na kraju če mi biti svejedno. Čekanje.
Ni za kog više ne marim. Ni za sebe. Samo čekam. Ne želim se niti veseliti kada taj kraj jednom dođe. Samo želim dalje. Otupio sam poput čekića. I odrvenio. Čujete da zvonim ali kruto. Cinkam. Tupo. tup-tup. Otkucavam. Poželjujem mljeti bilo što naiđe da osjetim smisao. Nesretni đelat nema kaj delat. Tup.
Sada neke od vas želim uvjeriti da Vam sažaljenje nad đelatom služi na čast.
Sada želim objasniti da se ja samo volim zabavljati na neugodan način. Meni nije neugodan ali suosječam.
Skoro sve bi trebalo biti svrsishodno. I zabava. Sebi sam pomalo dosadio na današnji dan. Proša jena ura. A davno sam htio objaviti da sam PRONAŠAO notesić, symbianov, šareni. Moram to izlajati.
O notesiću
On je šaren a ja sam šizofreničan = privlačnost. Podjetinjen sam. Boli me briga. Ko da ja upravljam sobom. Nisam svoja briga. Samo jesam.
Malo notesa je na tržištu. Uglavnom škvadra čita što drugi pišu. U današnje vrijeme su svi čitmeni. Osim onih u računovodstvima i mene. Njhovi znakovi su puno vrijedniji a ja se mućim sa Č&Ć . Moj Notes. Toliko riječi bi mi trebalo da opišem njegovu šarenost. Vjerujte mi da je šaren. Svih boja koje rezolucija dopušta. Iskoristio sam sve pretjerane opcije koje nudi. Zamislite lunapark a ja imam potpunu kontrolu nad njim. Uf. Baš mi fali žena. Jadna mi Nokia. Smijem se sam sebi. Bolest zna biti zdrava :) jebo vas pas, baš šteta što ste mi daleki . Oprostite mi, testiram granice sa svojim selfom. Moji psi to vole a ja volim njih. Uvijek idemo dalje. I sutra i sutra. Sve do repa. Evo, danas više neču biti...neču biti :) Spuštam brzinu da se spusti visina i let ponovo bude ugodan. I ja ,naravno ,volim biti voljen kao i Svi i bojim se kao i sVI .A sad :
O kostimu.
On štiti. Malo se preznojavamo u njima ali za to služe parfemćići a među pingvinima je lukavo biti pingvin. Svi su lukavi. Ta igra je u modi . Uvijek. Smijemo se baroknoj našminkanoj aristokracoji . Mi smo tako moderno zabavni. Zašto svoje frustracije ne čuvam za sebe. I uostalom, kakve koristi od pričanja. Ovo više nije zabavno zato se s (istog) mjesta idem zabiti pogledom u zid. Da barem pohađam neku školu. Sutra bih se iz nje pobjedonosno ispisao. Jel se može negdje vratiti domovnica. Htio bih se nečega odreči a nemam ništa. Osim cigareta . No one če ,kakmo smo krenuli, biti uskoro zabranjene. Za sad, odreči ču se današnjeg dana. To me svaki put osvježi. Pođite sa mnom ako ste sami :)
Ukratko o vremenu
Jel vam nije čudno da vrijeme, kad več postoji ,i prolazi. Tu mi nešto ne štima. Vidi, ako nešto postoji onda stoji postojano. Vrijeme postoji ali nema smisla smatrati ga postojanim. Možda postoji samo kad se zaustavi. Ako teče onda nema smisla njegovo postajanje. Probat ču ovako i vi sa mnom jer ste se osudili na to : prazna vrpca filma i utiskivanje na nju. Snimanje. Sad ču ga rastaviti. Mi smo čekići koji ćekičaju tvrđe ili mekše po njemu?! Sviđa Vam se ? Neznam za vas ali ja sam se upetljo. Cink. Mogao bih još ponešto pokazati ali rekli smo ukratko. Tiče se ljubljenog matrixa i FPSa. Jel administratori moraju čitati ove retke. Evo im posla. Ako več moraju želim poručiti da sam potrošio dobra 2 sata da ovo napišem i ponešto vina i plina za grijanje iz boce koja nije moja i još bi mogao nabrajati. Ali ono što me muči je 1800 kuna rate Mastera koji neznam kako ču uplatiti i koji po svemu sudeči neču platiti. Možda je privatne stvari zabranjeno iznositi ali od njih imama jedino Domovnicu .Molio bih Administratora da prenese gazdi poruku (jer ja nemogu do njega) da sam bolji od svih Vaših kolega zajedno i da se neču protiviti nekoj uplati na moju suhi žiro. U protivnom ču ostati tužan. Dobro me je savjetovala kolegica na jednoj temi, jedne Subote (subota je točno određena pa onda, po meni, ide velikim slovom). Treba misliti i na sebe ako se misli ostati u igri. Opet imam krivi pristup. Neugodan sam. Novac čini ljude takovima . Jer ga jedu dok ga ne nestane a tek onda čemo se okrenuti jedn drugima :) . I što da kažem nakon ovog . Zamislite kako je meni sa sobom.Bolje nemojte. Jedem sam sebe. Nije to za svakog. Što je moja furka? Jedino mi je krivo što sam ljud. Da nisam ,bio bih sasvim normalan. Tako mi se čini. Potkrala se greška i ja sam krivac ali nisam kriv. Počeo sam tipkati s 2 prsta po mobu. Močno. Kažiprst i ovaj srednji.
Jesus. Imao sam poduži poziv. I flat rate je u modi. Muška spika ali pričali smo biljkama i o ženama koje nisu biljke. Dali bi trebale sve žene imati divljinu malo dublje u sebi. Ak imam frenda onda pričamo što mislimo. Da ste nas čuli rekli bi da smo za odstrijel. Ali mi smo samo malo divljije svinje. Divljiji znači biti iskreniji. Naime vodi se bitka između ljudske prirode i morala. Riješenje je u kontroli ili sveobuhvačanju. Duga riječ i stoga teško obuhvatljiva. Vi to neznate. Ja žongliram s time cijelo vrijeme ako ste primjetili. Bilo mi je naporno tijekom razgovora zbog biljaka a ja sam na vinu pa nismo baš usklađeni i počeo razmišljati o paralelnoj radnji i kako je ovo što pišem nezgodno a ima toga puno i volim dijeliti jer onda doživljavam nedohvatljivi dio potpunosti i što ču sad s tim textom. Kako da ga pustim po noči ako mi se več sad spava pa mi je pala na pamet da popijem puno vode što če me probuditi po noči i ostavit ču mobitel na kotliću da me sjeti obveze pa ču pustiti text s vodom. Pingvin u meni promatra ovog drugog. Još bi potegnuo pokoju temu ali osječam da sam prevazišao smisao. Šteta. Želim pričati. Idem odma na WC. Splashhh

link www.jebemtikolegicu.com/.php?comment&web=17333&log=462354#add

udaljeni poslužitelj nisam mogao pronači. Popravi strgani link. Baš me zanima

link
bad žmbrljtf 504

Prašak za pecivo se dodaje na kraju recepta.

prašak se podrazumjeva. Sad idem pa me nema. Navecer kad se vratim želim 2-3 poruke u sandučetu.

Jokac. :)

za one koje zanima, nista nisam zatekao u sandučiću. Ebiga, cure. Dao sam sve od sebe. Išao sam matematičkom logikom da je bolje predstaviti se kakav jesi pa te zakači jedna od mnogih umjesto haremskom taktikom da se nacrtaš što ljepšim pa biraš između mnogih. Jesam vam ga svima stavio :)) .opet provociram ali svi smo mi preiskusni i hladnokrvni da bi olako padali na prazne provokacije. Osim toga baš mi i nije jasno što želim. Ja sam več starijji striček i vidiim da nije vrijeme za brak i po ovoj temi ne vjerujem u sreču u nesreči osim na trenutak. Dugoročnije okolna nesreča pojede i ispljune sreču. Tako, vrijeme je pnovo za rockandroll. Idem se onda dalje ispovjediti. Tamo na ljeto me prožimala (sada mi je jasno) suluda ideja da si nabavim na iskrici bar jednu frendicu i več sam nas vidio kako pijemo kavu na mojo terasici i ZNATE ŠTO RADIMO ? ? ? ~~~ d r u ž imo se ! ! ! ah. to mora da se u mojoj starosti javlja neizživljena mladost. ali opet, kakve ta točna analiza ima veze . Naravno, neznam. idem dalje preko nje jer nikome ne smeta. Suprotnim spolovima je zajedničko da vole suprotni spol. Ta jabuka među njima je tisučlječima zabranjena osim ako se ne konzumira na oltaru zajjednice tako da svi posrču malo soka iz tog grupnjaka, braka. Tko zna dali ja to ispravno gledam? Pokušavao sam primamiti svoju žrtvu nekim drugim voče i time zavarati društvo koje živi u svakoj žrtvi. Sad je dosta. Čitao sam previše pokojnog tolstoja u zadnje vrijeme a mogu pisati bezgranično .simple bezgranično.
Sad vidim da tipkam na blogu. Trošim WLAN struju. Iidem popit kavu pa ču vidjeti što onda. Najbolje mi je kad neznam što ču sljedeče :) ja vas volim koliko vas poznam. Jel to ok (kad bi bila istin)? ma je.

kako me interesira unutarnji doživljaj publike. Trudim se ,makar iskrivljen, proči kroz staklenog čuvara bilo koj ega . Krhak i krut, sam sebi sam, gleda u druge a misli na treče. Staklena hidro brama. Dali me čujete savršena masa iza barikade. Kome radiš struju ? Što če ti preskupo stakleno ogledalce pored vodoravnine punog jezera? Kad če ti više dosaditi. Zar nikad? Bezbrojni monotoni krugovi? Nije li dosta? Samo Ti znaš i odlučuješ da je sve i koliko je sve vrijedno. Potvdit ču ti da su svi sudovi izmišljeni i ništa više. I zabrane. I sad stvarno ništa više. Oni su preozbiljno shvačene igračke nekog igrača - tvoje krive polovice. Urođena škrtost me opominje da nije rješenje u nagovaranju. Toliko od mene s onu stranu ogledala.
A sada idem napisati nešto na weblogu. Hm, hmgh. Npr.. ništa.