samo za znanstvenike

Link
Link






Znaš ovakvi ko ja teško se mijenjaju
Ma isti sam ti ja ko prije
I još uvijek jašem vjetrove
I kada me drijemajući na oblaku
ne vide
Ja ih iznenadim i
Isčupam poneko perce anđelu
I stavim ga u onaj jastuk
Što prazan još čeka na tebe


Ma ne ,
nemam ni sedla ni mamuze
Jer ko što pjesma kaže
Vjetri se sedlat ne daju
Oni kog hoće ponesu
A oni drugi zemljom hodaju
I nikad ne vide …
anđele

Ne znam kako bih ti rekao
No i duge sam komadić otrgo
I čuvam ga skrivena za tebe jedina
u malenoj bočici na kojoj
piše da je od pekmeza
(eto zato su duge postale tako malene i rijetke )

dobra mi ta izjava..-ja se ne mijenjam...
iskreno "samo budale ustraju u takvom stavu.."
(ovo je prepričan citat al ne znam koga.xx)
:))

a sad filozofsko pitane..dokle si utvaramo, do kojih godina ili životne dobi, da smo uistinu drugačiji, posebni??!!

donice ...draga ...napisah ...ak me oko i um još služe .... "teško se mijenja" ... a ne nikako :-))
ne postoji .... ( barem nisam čuo ...a ni doživio )...uspješna.... veza.... bez da se... moramo prilagođavati ...jedno ....drugome ....

pa ja osobno mislim da su naše razlike ...tj. posebnosti upravo odraz nas samih ...i tu je sva ljepota ...
ne bih volio da postoji (naravno u ženskom obličju) netko baš u dlaku ovak bedast kao ja ...i da u životu onda još naletim ... na nju :-))

slažem se:))

btw. početak.. mi ide na ono lakonski od balaševića..oduvek si znala, ti si dobro znala ko sam ja otkud sad
te suze, moja mila rekla si da se za to cak brsljan ne hvata zalud izguzvana ...
to mi je uhhh

kad slušam balaševića ... ugasim šalter na kojem piše .... stvarni svijet :-))
i onda mogu ... uživati ... u glazbi i tekstovima ... :-)