samo za znanstvenike

Link
Link
Link





noćas moram smisliti način
kako da uhvatim vilu zvončicu.
sav očajan ,tražeći način,
pronašao sam objašnjenje
u jednoj staroj knjizi
o dječaku zvanom petar pan
postavit ču joj zasjedu
točno u ponoć,
tamo u Kavkazu
u polumraku ,
za stolom do vrata
da mi ne zbriše
ako primijeti klopku.
istrgnut ču joj torbicu
u kojoj čuva vilinsku prašinu
i otrčati ču
u prvu mračnu ulicu
posut ču se prašinom
i doletjeti ti na prozore

neču te buditi ,
ma samo ču te gledati
kako spavaš - moj anđele
a prije no što odem
na prozoru ču mila
crvenim kreolom nacrtati srce
ono će ti biti znak
da nisi noćas sanjala
kako ti ljubim lice
preko hladnog stakla