samo za znanstvenike

Link
Link
Link







Nadnevak 01.02.


Tog 31.1. ne sjećam se dobro
Niti koje smo to vino pili
Ni kako joj je bilo ime
Ni gdje me je usput
utrpala u svoj noćni raspored sati

No zapamtio sam
kako se stalno smijala
i svugdje je stizala
tog zadnjeg siječanjskog dana
penjala se preko mene
propinjala na meni
i uzimala me kad joj se prohtjelo
i bez pitanja
ali uvijek sa prekrasnim osmjehom

sjećam se kroz maglu
svjećica, čokoladne torte
i duge od pedesetak
mek donaldsovih balona
zavezanih za ručku noćnog ormarića

02.02…itd

i tako
ponekad s večeri pozvoni
i bez prethodne najave
krišku mjesečine donese
i nahrani njome moje
ljubavi gladno srce

Pitao sam
no Nikad mi nije htjela reći
Moja noćna vila
kako joj je ime
pamtit ču je zauvijek kao
djevojku sa Velikim
Osmijehom

lutak...znaš moje mišljenje..
ne moram ga više niti izreći..:))

a kaj drugo .....nek da ti pošaljem veliki osmijeh ....
ubrah ga okom ....jutros u ogledalu ...ovdje ....ispod ....moslavačke gore :-)))))
i ...dan je ....počeo ....savršeno :-)))

Jednom...kad dođem u Moslavinu..
voljela bih otići u Garić grad..da li se promijenio?

ne znam ...ni ja nisam odavno bio ...
no uvijek je tamo predivno ... šume ...i planine prepune ... legendi i stvorenja ....pobjeglih između korica I.B. Mažuranić ....

da, a tek Košut grad...hm...nekad su ti gradovi
mamili neke čudne priče...:))

bajkovite ...vrbi...bajkovite ...
u takvom su okružju ... pa moraš sanjati i razmišljati ....na taj načinn ...bajkovit...
samo ....nikad nije dobro ....tamo iči ...sam ... kažu da ta šumska stvorenja znaju oteti osamljene i zauvijek ih odvesti u jedan drugačiji svijet ....tak ...budi oprezna ...i ne idi tamo sama :-)))))

kada vidim kako se lijepo spominjete dođe mi milo oko srca, kada bih barem ja u sebi mogao osječati tako, imao bih se čemu i nadati, a ovako, tko zna što još može biti.