Ručkić krčkić

Maloprije sam odslušala onu novu Bowiejevu stvar, Where Are We Now... Zato naslov.

A onda sam otišla u kuhinju i pomislila "Želim sve što imam - koliko se to razlikuje od 'Imam sve što želim'?". Razmišljala sam o namirnicama, narafski... A i šire. Naknadno. Where are we now? U č-č-č- čušpajzu ukuhanom od Ch-ch-ch-changes.

U stanju blage nirvane, rekla bih, usporenog spokoja s odgodom do sagledivog roka, trenutno sasvim bez želja, uz željicu da ručak uspije, vrat ne zajebava i tako to... Niš specijalno. Sve je dobro. Čak i ako bude obratno (ručak ne uspije, vrat zajebe), opet je dobro, ili bar neloše. I ne trebam p-p-p-promjene, osim one velike, kataklizmičke. Zato slušam Aimee Mann, vlastiti izbor, stavila bih vam linkove, ali toliko je nepopularan da bih morala rudariti po Youtubeu. Little Tornado, Lost in Space, The Moth, Invisible Ink, It's Not (ah, pre-pre-pre..ah!), Freeway. Bowie me odveć dira. Nemrem njega.

Jer mi se ne da rezimirati. Osjećala bih se kao računovođa i sigurno bih malo "skuhala" knjige. Kao i svi mi, uostalom. Bezveze! Kao da ih ikome moramo pokazati... Neka bude onako kako je bilo. Plus, minus, moje je. Mislim da nitko neće doći po dugove.

I nitko neće morati ubiti sedmoricu ubojitih bivših, kao u filmu koji je pašemka za 15 sekundi otpisala kao "tinejdžersku glupost", a zapravo je sažetiji i poučniji od većine self-helpova. "Scott Pilgrim protiv svijeta", tak se zove film. Neugledni Scott se mora obračunati sa sedmoricom ubojitih bivših frajera cure iz (doslovce) svojih snova. Krasno! Već kao ideja. A i izvedba je sjajna.

Moji bivši su se pokojno (hehe, frojdovska omaška, fali "s") u(s)pokojili (neka ga onda ovdje) i nisu više ni najmanje ubojiti. Povremeno dragi, povremeno dosadni, uglavnom mirišu na moljce. I topli su. Mislim da više nikome neće smetati. Nemam čak ni njihovih slika. Zanimljivo, viš... Rijetko smo se slikali. Analogno tu i tam. Nemam pojma gdje su.

Pas se posrao u prvoj sobi, a meni se ne da očistiti. Ne dok sva mirišem na finu klopu. Ima proljev, hebga, nisam mu trebala dati da smaže glave onih ribica... Jebigasad.

Gledala sam još jedan zanimljiv film, sci-fi dramu (više dramu, nego sci-f) "Druga Zemlja" (Another Earth). Taj me podsjetio na ono moje kloniranje. Trebaš to (drugu Zemlju, drugu Sebe) kad više nemreš sa sobom; a ne bi se ostavila. I nemreš se voljeti da ga jebeš, Njega ili bilo koga... Volim li ja cijelu ovozemaljsku sebe...? Hm. Ponekad. Danas. Ne uvijek. Ne cijelu, sa svim prošlostima. Još se nisam toliko sebi smilila.

Išla sam na onu jogu grljenja, ne, jogu smijeha, ali tam se puno grliš, i prija, ufff, baš prija... Neki nisu mogli. Odrvenili su. Ja sam se dala. Drugima, sebi... I dajem se, a ne znate me, ne znaju me, uvijek zagrliti. Ni prigrliti. Znam zagrliti samu sebe. Kad ne ide, zamislim da sam svoj klon... Ili na Drugoj Zemlji.

Želim sve što imam, ali nemam sve što želim. Neloše. Dovoljno za čušpajz.

Čim ti meni kažeš Pašemka znam da me voliš i fala ti. Ali samo radi scora, ja tebe volim malo više ;-) mada je drvo lakše zagrliti nego tebe. Ajd!

Ti si još jedna bivša ja koja se nije uspokojila, a baš je ne uspijevam (za)voljeti. Hebga! Nis ti kriva...

Dobro, kad si u negaciji sada, neću te forsirati :-) Cmoka!

Dodvorljiva, drska i radoznala (pronađi uljeza!)... Nije dobra kombinacija. Nisam se takva sebi sviđala.

kaj se vas dvije analizirate?....mislim ....svoje bloške odnose?

Druge nemamo, sleeping. Ali, mislim da ja analiziram samu sebe.

pass mi više ko neki vjetropir.....
vega....hm....bacačica buba u uho
:-))

kad ja sebe analiziram....uvijek mi se plače....hahahaaa
a vidiš ovo moje hahaaaaa se često pojavljuje
dakle....rijetko radim samoanalizu

Nije ni smijeh baš nedužan, sleeeping ;-))

Joooj, kak sam gladna!!! A ovo moje treba dugo kuhati...

bome nije....dapače....

kaj...još nije gotovo?

Sitničava, nedojebana, umišljena....i neću ti više doć na blog jer ne znaš prepoznati svoju šansu od fiksacije na "uvijek biti u pravu".

Nije. Kuham u Zepteru, svako toliko isključim plin, onda opet uključim. I tak sve dok se koljenica ne počne raspadati. Podlijevam bijelim vinom (onim tvojim), dodajem šećera ili soli, ovisi kak je kad probam. Volim slatko-slano-kisele okuse.

Pašemka, ajd ne pizdi!

Jebe se meni jesam li ja po tvojem "u pravu" ili "u krivu". TI si tražila šansu. I dobila si je. Štaš dalje s njom - tvoja stvar.

Opa, chick fight.
Vas dvije se fino razgibajte, a ja idem grijat vodu za bazen, pa organiziramo jedno žensko rvanje u blatu.
Preporuča se oskudna obleka, da poslije ne bude previše pranja i peglanja.

jbte....to će biti večera....
ja već dva puta jela od jutros

Ali, špašenka (joj, gle, još jedna frojdovska!) je sad načela temu o kojoj prilično često razmišljam: mnogi me žele voljeti. Više njih nego što očekujem. Vjerojatno više njih nego što ja mogu voljeti. Ide mi na živce kad me hoće voljeti netko kome ne mogu uzvratiti, a kad samu sebe moram uvjeriti da mi je drag netko samo zato da bih izdržala zadani odnos, na poslu, u svim životnim zadatostima... uglavnom na poslu. Tu su stotine, ukupno tisuće, ljubavi gladnih. Zašto ih mama i tata ne vole? Zašto ne prijatelji? Cure, dečki...? Zašto još žicaju od mene?!?

Maksime, budi od koristi- potrgaj si računalo :-)))

Maxime, može, ali prije ručka. Poslije ću zaleći. Može i u toplo blato, ali onda nema čikfajtanja.

Kaje sad?
Vas dvije se zabavljate, a ne bi zabavu podijelile s nama ostalima ovdje?
Sebično.
Nisam to očekivao niti od jedne.

a vas dvije o ljubavi...heheee
pogotovo ove bloške su mi .....buuuuuuu
ili volim s nekim bla...bla...ili ne
šta vas imam voljeti?

Maxime, uzmi kameru pa snimaj, što uloviš - tvoje je. Samo tvoje. Odričem se autorskih prava i tantijema.

Pa to si i ja mislim, sleeping. Volim (s nekim) raditi ovo ili ono, ali to ne znači da ću im donirati bubreg. S druge strane, ima ljudi kojima bih fakat dala bubreg samo da ne moram niš raditi s njima. Ozbiljno.

Ne ponašaj se tako zločesto i peckavo. Često si protiv. Da li si kada razmišljala o tome čemu te kontre služe? Može biti i da ja nisam do sada u životu srela takvu veličinu kao što je tvoja pa se ne znam ponašati...dovoljno dodvorljivo ili sam fulala intenzitet :-)))

I ja sam bit će jutros pala na glavu kad mi je palo na pamet obratiti se jednoj samodovoljnoj babi koja bi dokazivala meni sve ono što je propustila dokazati nekom drugom u svom životu.

u jbt, netko na blogu skontao scota pilgrima :) jeij. mene je sad vega pozitivno iznenadila:))

Od prve, styx! Ha!

Pašemka, postaješ dirljiva :-))

Znaš kak sam se ja uvijek odnosila prema raznoraznim veličinama, špašenka? Tak da bih relativizirala mjeru. I uvijek su bili po mojoj.

keep going round and round on the same old circuit
A wire travels underground to a vacant lot
Where something I can't see interrupts the current
And shrinks the picture down to a tiny dot
And from behind the screen it can look so perfect
But it's not

So here I'm sitting in my car at the same old stop light
I keep waiting for a change but I don't know what
So red turns into green turning into yellow
But I'm just frozen here on the same old spot
And all I have to do is to press the pedal
But I'm not

People are tricky you can't afford to show
Anything risky anything they don't know
The moment you try - well kiss it goodbye

So baby kiss me like a drug, like a respirator
And let me fall into the dream of the astronaut
Where I get lost in space that goes on forever
And you make all the rest just an afterthought
And I believe it's you who could make it better
Though it's not
No it's not...
No it's not...

Sad samo ovo...

Men bilo najdraže kad bi veličina počela cmizdriti od nemoći.

To je nešto tvoje. Ne ide uz veličinu. Ičiju.

Zašto ljudi ne znaju uživati u veličini? Grand Canyon - whooosh! Ispao je takav. Nije prepotentan. Takav je. I, kad bi ga pitali, možda bi htio biti drugačiji. Ali takav je. Do daljnjega.

Nikad se nisam osjećala malom uz velike ljude. Ne velike titularno ili popularno, nego baš ono, whooosh ljude... Osjećala sam se počašćenom. I bila sam radoznala. I drska. I donekle dodvorljiva. Dok ne bismo sjeli, oči u oči, sasvim ravno.

Nedostaju mi veliki ljudi. Neki su umrli, neki se pogrbili, neki postali posve neshvatljivi... Jebga, valjda je to starost! Ali nedostaju mi. Puno više nego bilo tko drugi "bivši".

Vjerujem da oko mene ima još velikih ljudi. Možda ih ja ne prepoznajem, jednostavno zato jer su mladi, jer me neiskustvom ne nadvisuju... Moj bed. Jebga! Ali, sigurno su tu. I možda se jednom poravnamo.

Obožavam prave autoritete. Oni niti se brane niti napadaju. Od njih se može puno toga naučiti. Lažne autoritete voljela sam propitivati dok se ne rasplaču.
Ti si moj komentar na leptirića shvatila kao prigovor i provokaciju, pa, si uzvratila provokacijom. Na moje lijepo, ti ideš posprdno. To pravi autoritet ne bi nikada napravio. Mislim da imaš tešku narav.

Ajmeeeeeee, kako je ovo DOBRO! Ručak, naime. I sad nedvojbeno zaključujem: uvijek je BOLJE kad nemaš sve što želiš. Jer onda postaješ kreativna.

Pašemka, kak ja mogu biti autoritet nekome tko uopće ne traži autoritete? Mene đaci ne zanimaju, ja ti hoću ravnopravne ljude. A ti leptire gledaj, voli, uočavaj, kaj to ima veze sa mnom i s mojim željama? Ako primijetim da si iz cijele sličurde od kajtigajaznam koliko pixela izdvojila jedan sićušan detalj, je li to sprdnja? Ne nužno. Ali ovog puta je bila. I bit će i ubuduće. Sve dok ne počneš RAZGOVARATI, a ne TRAŽITI, IZVOLJEVATI I KENJKATI. Jasno?

Nemoj me krivo shvatiti, ali meni se čini da s tobom nije baš sve u redu. Možda si ti očekivala neko guzičarenje s moje strane pa si sad razočarana, ali to nije stvarno moj problem. Bit će da nisi bila zadovoljna što sam komentirala na tvom blogu- to se kaže: Ne odgovara mi kad mi ti komentiraš blog. I sve u redu.
Mislim da se tebi jako brka prilikom interpretacije onoga što ja govorim i mogu razumijeti ako si ikada u životu tražila pomoć psihologa, ili se bavila duhovnim tehnikama. Nešto ti nije u redu, ali to ti vidi, o čemu se radi. Možda nešto s dekoderom, nemam pojma...vidi sama.
Ja neću više s tobom kontaktirati, jer si sjebana, al pošteno.
Svako dobro i boli me pipi :-)