zajednički portret

Link
Link
Link






razmazuje se i razlijeva boja
s našeg zajedničkog portreta
dama u bijelom
i poznat mi lik do nje ,
nasmiješeni lutak na napuhavanje
( tad samo njen )

gotovo sam zaboravio
da smo i mi
bili sretni
ali to je bilo
na početku predstave
od ljubavne zaslijepljenosti
nismo ni skužili
da smo promašili vrata
umjesto romantične komedije
upadosmo u studio psihološke drame

miješaju se boje
i nestaju nasmiješena lica
do neprepoznavanja
postajemo bezlični
i strani
čudna je to slika
kao da ponekad
plaću naše oči
ne znam samo kako
i za čim



Link
Link
Link


Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link

14.01.2013. u 20:26   |   Editirano: 14.01.2013. u 20:39   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar