zajednički portret
Link
Link
Link
razmazuje se i razlijeva boja
s našeg zajedničkog portreta
dama u bijelom
i poznat mi lik do nje ,
nasmiješeni lutak na napuhavanje
( tad samo njen )
gotovo sam zaboravio
da smo i mi
bili sretni
ali to je bilo
na početku predstave
od ljubavne zaslijepljenosti
nismo ni skužili
da smo promašili vrata
umjesto romantične komedije
upadosmo u studio psihološke drame
miješaju se boje
i nestaju nasmiješena lica
do neprepoznavanja
postajemo bezlični
i strani
čudna je to slika
kao da ponekad
plaću naše oči
ne znam samo kako
i za čim
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
14.01.2013. u 20:26 | Editirano: 14.01.2013. u 20:39 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara