samo za znanstvenike

Link
Link

Link





Tik nad suhim travama
na poljima iza moje kuće
Razvukla se kao tkana
Lanena bijela plahta
Jesenja Moslavačka magla

Ta ti se skroz u kosti uvuče
Toliko je hladna
Ni vesta mi ne pomaže
Možda stoga što nema tvoje ruke
prebačene oko moga ramena
a toliko bih volio
čuti tvoje malene nožice
Kako gaze suho lišće
Zajedno s mojima

hoću li opet sam
jesenas kestene peći
zaboravio sam i koje vino
paše uz kestenje
volim suha i nešto slađa
a i tako sam u životu
isprobao svašta
- miješati

Vrati se
Ugrij me
Dovoljno bi bilo i
da me pogledaš
Zamotaj me u sebe
Kao u papirni škarnicl
I nikome me ne daj
Jer Ovdje ima i onih koji
Me ne vole previše
A osobno me nisu
nikada upoznali
Takvih me pomalo strah
Kakav čovjek može ne voljeti
Nekoga koga nije osobno nikada upoznao

ja sam još uvijek
samo tvoj
- pečenjar kestena