Ručkić krčkić

Tak. U ovim silnim mudrijaškim zapisima sa silno prokušanim recepturama za uspjeh, napredak, hrvanje sa zastojima i sprječavanje nazadka svakoga dana u svakom pogledu, znate kaj mi smeta? Nema prvog lica. Mislim, OK, možda sve to netko jest iskušao, netko jest uspio, ali tko? Autor(ice) zapisa ne vele niš o tome i sad bih ja valjda trebala misliti da su one u svim tim silnim mudrostima prekaljene veteranke, a meni to ne ide, ne paše mi uz ponašanje...

Ja nisam mudra. Za druge ponajmanje, za sebe ponekad dosegnem neku pohvalnu razinu dovitljivosti. Eeeee, a kad ja samu sebe pohvalim, to je fakat nešto! Kažu mi da sam odveć kritična, svi mi to kažu, a gđe psihoterapeutice mi objasnile da je to zato jer su mi takvi bili roditelji; pa me onda tješe da ti visoki kriteriji znače i veliku vjeru u sposobnosti njihovog objekta. Valjda. Pokušavam olabaviti, osobito na poslu, sve treba biti po ljudskoj mjeri, ali kojeg ljuda ja bolje poznajem nego sebe, a kad je po mojoj, vele - previsoko! E jebga.

Jesam vam rekla da kuham ragu od junećeg repa? U ekspres loncu, ali svejedno traje, imamo dobrih sat vremena. No, taj rep me potaknuo na podnaslov nadnaslova: osjećam se patuljasto. Kupila sam najmanji repek, mislim, fakat je mali, ili su spakirali samo vrh vrška. Kuham ga u najmanjem ekspres loncu ikad proizvedenom. Narezuckala sam najmanji lukac i sasvim mali češanj češnjaka, a ono malo pakovanje njoka ću prepoloviti. U stvari, sve što koristim je malecko, možda ne samo po sebi, nego kad se usporedi s tzv. "normalnim" pakovanjima, koja su pak manja od "obiteljskih". I sad se pitam, što je to "normalno", a što "obiteljsko", koliko velika treba biti ta obitelj, a koliko velik i/ili gladan jest netko "normalan", za razliku od mene patuljaste?

Istovremeno, da osjećaj apsurda bude savršen, živim u predimenzioniranom stanu: samo hodnik ima tridesetak kvadrata! Sobetine veličine garsonjere, svaka... I ja, ovakva patuljasta, prolazim kroz njih i borim se protiv paučine i prašine, polako posustajući, polako ih sve, osim svoje, pretvaram u rusvaonice, mislim si, ljudi pospremaju jer im stvari inače smetaju, jer nemaju kamo s njima, a ja imam i zašto ne bih...

Kao da mi se spremao neki sasvim drugačiji život, a ispao je ovaj: patuljasti. Jučer mi veterinarka iz veterinrske ljekarne u kojoj opskrbljujem ljubimce priča kak je mislila da nikad neće imati djece, rekli joj doktori da je neplodna, a sad ima troje klinaca i 12 različitih životinja. Niti jednog klinca i niti jednog životinjca nije planirala. A sad si nemre zamisliti da ih nema.

Ja si mogu zamisliti svoj drugačiji život. Ali baš ne i drugačiju sebe, iako znam da je moguća, cijeli niz mene je moguć, neke ja iz niza su i postojale. Sad sam prvi put patuljasta. Svjesno i namjerno. Bile su i druge, ali nisu tako mislile, baš zato jer su postojale perspektive promjene. Mislim da ću biti patuljasta i u manjem stanu. Mislim da mi to paše. Svejedno, nabavit ću si malo viška prostora... Nikad ne znaš.

I tak, u prvom licu, mogu vam reći da sam prilično sretna. Uz hrpu problema i nezadovoljstava. Ali, udobno mi je. Ne fali mi ništa. Malo više dobrih ljudi bi prijalo, doduše. Viš, zanimljivo, osim što mi govore da sam prekritična, povremeno prigovore i da sam "presocijalizirana", štoćereć, odveć se rasprostrem drugima. Zato povremeno uopće nisam socijalizirana. Fino ugađanje mi (još uvijek) ne ide. Svejedno, bolje malo dobrih ljudi nego gomila koja iscrpljuje. Ovak fino furam svoj ritam, furam svoj film, tko hoće sa mnom - može, tko neće - ne mora, kad mi se svidi tuđi, pokucam i pitam smijem li i ja, ponekad me puste, ponekad ne, ali no biggy, ja uzmem nešto svoje patuljasto, a sve je patuljasto osim računala i monitora, i bude mi gušt, bude mi fino, ah, već fino miriše iz onog maleckog ekspres lonca...

Evo, to vam je moja mudrost. Patuljasta.

dalo bi se o tome još koješta reći, ali samo u prvom licu množine!

a valda sam preraso svoj rast pa mi dosadilo povečavat se

Može i tako, stari moj, da mi se ne zamjeri "vi"kanje ;-))

Patuljenje je štengu iznad smisla koji je zapravo traganje za smislom.

nisam čitao , bojim se da ne bih naletio na nešto s čim bih se morao opet baviti..Samo sam štel reć da bi bilo lijepo da odustaneš od ove ružne gusjenice, ide mi na bljuv svaki puta kad je vidim, a nemrem ju fulat...:P

Pilipe, eeee, viš, dobro da si to spomenuo: tjelesno sam se smanjila za cca 3 kile, s tendencijom još većeg smanjenja. Na kraju ću imati predimenzioniranu odjeću u predimenzioniranim ormarima u predimenzioniranom stanu, a ja patuljasta.

Eternisu, da ti nisi bulimičar, ha?

Samo nemoj prolevitirati.Pls.

Kako ti staviš tu gusjenicu?
Jel to neki video na youtube, pa onda ide link, ili izrezuckaš u VideoPadu ili čemu, pa negdje uploadaš i onda direct link?
Kad budeš imala vremena, voljela bih da mi kažeš kako. Sviđa mi se to jako.

Jock, božićnice, nemaš brige, gđa gravitacija i ja smo još uvijek u vrlo prisnim odnosima :-))

Jock, pašemko, ovo je gif, već se mrdao kad sam ga našla.

Ako hoćeš animirati nešto, onda si pogleč na gugli upute za izradu cinemagrapha.

Onda odlično:)

Viš kako brzo prođe vrijeme kad mudrijašiš na blogu - već trebam isključiti plin pod ekspres loncem i pristaviti vodu za njoke. Ali, vratim se ja još malo biti patuljasto mudra!

Meni gotov ručak.
Navratim kasnije.Cmok!

da, ja sam bulimičar:P svaki puta kad jedem zelene žive gusjenice...:P

Bate, sad se i tepamo..Pašemko...:P A neki dan je bilo na nož..Ha ha ha, brod luđaka.

Hvala Vega.

Ete-štoš s tom dlakom u jajetu?

Eh, sad nek odstoji desetak minuta, a onda - akcija!

Da se još malo hvalim, psu sam skuhala juhu od goveđih kostiju, s puno mesa, s mrkvicom, i rižu. Doduše, ne posve nesebično, jer ovaj ragu treba podlijevati juhom. Da ne dužim, pseto se od sreće posralo i popišalo u hodniku!

Nego, zakaj sam ja sretna, unatoč činjenici da nemam Ljubaf svog života, Lovu za sve u životu, Ljude za sve potrebe... A kajaznam... Valjda zato jer sam si odredila prioritete kak spada, ne za javnost, nego baš za sebe, i to onu najsebičniju, najljeniju, najobičniju i najpatuljastiju sebe, i jer ih uspijevam realizirati. Grandiozna ja, ona za ove silne sobetine, hodnike i tisuće kuna i eura potrebnih da ih održavaju u stilu, eeee, ta bi blogme bila gadno nesretna. Ja nisam.

Ali grandiozna ja još uvijek postoji. E, ne da se ta samo tako! Međutim, naučila sam je čekati. Naučila sam je ono što je mene moja Grandiozna Majka Grande uvijek učila, a ja nikad zapraf nisam imala prilike primijeniti: na prijam se dolazi među zadnjima, a odlazi među prvima; haljina ne mora biti najskuplja, ali treba biti najoriginalnija, i nemoj da ti netko komplimentira HALJINU, nego kako TEBI pristaje; tko te želi, taj će te i naći, ali ne škodi ostaviti putem pokoju mrvicu. I tak. Čeka ona. Prijam. Ima i haljinu.

Malo sam presolila, kvragu! Srećom, od tog patuljastog repeka je ostala još jedna porcija - nju ću malo odsoliti, dodam gutljaj vina, pol čaše vode, još malo prokuham i bit će super.

Sad sam tek vidla gore kokoš. Fakat izgleda kokošije. Mislim, nije grda, mladolika je, a povrh svega mi i jako poznata - odnekud se znamo. Bit će da ona zna i otkud, ali ja fakat nemam pojma.

Jel da si skuham još jednu kavu s kofeinom ili ne? Hm... Mislim da hoću.

Takoc. Sad mogu dalje...

E, glečte, ako mi netko fali u životu, to je neka faca za ovakve razgovore, koje sad pretvaram u monolog: jel da skuham kavu? Treba li psa voditi van ako je već sve obavio nutra? Jel da rep smažem za večeru ili ostavim za sutrašnji ručak?

S druge strane, upravo sam se sjetila da su mi dvije (jedine dvije ozbiljne) veze riknule upravo u ovakvim poslijeručkovnim razgovorima. Osjetljivo je to vrijeme: sav mozak u želucu, tolerancija 0, samoživost na maksimumu... Nemre to podnijeti bilo tko!

Ne pitaj me kad ću oprati suđe, što ako mi nabiju ratu za plin, gdje je neznamkaj za kaj me boli dupe... Šuti, guštaj, mrmljaj odgovore na moja pitanja.

:)

Kaj se te potrebe tiče - poslijeručkovnog ćaskanja - podjednako bi me usrećila uviđavna cimerica kao i Ljubavnik za do kraja života (mojeg, neka me nadživi, nedoblog da ga moram njegovati, toga mi je dosta za 5 sljedećih života!).

veginjo, a niste li koko i ti bile sujebnice, makar sukcesivne, odatle sav Tvioj bijes prema dragoj Coco, koja ti nemre parirati po zloći nikak...?*Nekak mi se iz sjećanja javljaju neke slike, ili sam to sanjao, vrag će znati...A da ti pukneš svoju fotku, da vidimo jel si doista tak vegasta kak se čini?...:P

I zato kaj mi se više nikog ne da njegovati, mislim da će moja sljedeća Velika Ljubaf biti u staračkom domu. Onda nema frke. Oboje smo zbrinuti.

Gnjidice bulimična, nju je prejebao netko tko mene nikad nije (kod nas je sve bilo uzajamno), a ona to objavila, onak, anegdotalno i prepoznatljivo, i još uvijek očekujući rasplet u Velikom ljubafnom stilu. Priznajem, prepoznatljivost likova iz te dogodovštine dan-danas utječe na moje shvaćanje njezinih pisanija i dodaje im komičan ton. A moja slika je ovdje bila češće nego ičija. Ak me oš vidjeti, uvijek mogu na kavu doći osobno, sestrična se vratila kući.

(ne znam bolji izraz od "sujebnice".ma nije dobro, ne znam jel u našem "bogatom2 jeziku ima termin za one žene koje su spavale s istim muškarcem, svaka u drugo doba...Gadnije je sigurno ovoj prvoj...He he, gad sam u duši i to me čini boljim...:P

Kad smo već kod izgleda, hm... Moram oprati kosu. A ne da mi se. Ako se sutra uspijem naručiti frizeru, onda nema smisla da danas perem, tak i tak to skupo platim i pride ostavim po 15 kuna peračici, a 20 koloristu i šišačici. Nek se onda bakću sa zmazanim lasima, jel tak?

Gadnije je onoj koja ima promašenija očekivanja, gnjidice. I tak da znaš, ovi tvoji komentari meni ne nanose bol, ali kokoški sigurno.

htio sam samo skromno signalizirati da mi je oduvijek bilo jasno odakle Tvoj animozitet prema tom dragom nicku Coco, a sad si to i sama priznala..Uostalom, priča se povlačila po blogu u nekoliko nastavaka prije par godinica, pa se zato valjda sjećam..Žalosno je da naboj kod tebe nije splasnuo..ali mnogo mi je toga danas žalosno u svezi s Tobom...

moj cilj nije da nekome nanosim bol, već au contraire, da smanjim bol sebi...ružno mi je kad vrijeđaš koko i pljuješ po nečemu što uopće ne razumiješ niti imaš te neurone u bulje koji bi priznale makar i "d" od duhovnosti...Ali jasno je zakaj je to sve, budimo realni, sad smo utvrdili gradivo.

hehe..
duhovni su samo oni koji se ogrnu plaštom i trtljaju.

Je. Zaplaštena duhovnost fakat nije u mojem mentalnom sklopu.

Ali, to su sigurno "bolji ljudi". Marljivi. "Rade na sebi". A plodove svojeg rada prosipaju okolo, ko plodne samonikle šljive. Jes da nisu jestive, ali su obilne.

Uklonila sam neke plodove eternisovog duhovnog rada. Gadljivi su poslije dobrog ručka.

A fakat je gnjdica! Nije čak ni cijela, čestita gnjida, nego neko stvorenjce koje nemreš odrediti kao čitavo. I egzistira ovdje na milosti bloga, valjda iz čiste vjere da svaki oblik života evoluciji treba, bar neko vrijeme. Histeričan, neuvjerljiv, pretenciozan, neinteligentan i nevidljiv.

Pa je, koristan je... Takva stvorenjcad me zapraf uvijek iznova uvjeri u postojanje dobrohotnosti u ljudskoga roda.

No dobro, psa ne budem sad vodila van, on već hrče, a mogla bih i ja. Suđe ću oprati dok luftam sobu. Kosu neću, mogu i sutra ujutro, ako se ne naručim frizeru. Life is good, a blog je vječan.

gle vega, sasvim ozbiljno: coco je prije svega dobra majka svojoj djeci, i poštuje ih kao osobe...Rijetko gdje sam vidio takav senzibilitet i empatiju kao kod Coco..Pogotovo mi je upećtljiv bio onaj blog kad je tematizirala astmu svoga sina...Tvoja "prijateljica" Pogovnioka je tada valjda umjesto tebe preuzela na sebe dužnost da svoja prizemna laprdanja o roditeljstvu postavi kao zakon kojim si je dala pravo da popljuje ovu dragu osobu o kojoj pšriočamo..Što sam htio reći? Ništa drugo, nego da razmisliš što činiš..Na kraju i meni...Sjeti se da sam stao u Tvoju obranu kad su te neke kokoši čerupale..Znam da se ti i sama možeš braniti, ali jednostavno imam taj idiosinkratički senzibilitet gnušanja koji se aktivira svaki puta kad netko nekoga vrijeđa i napada..ne bih se miješao možda da je u pitanju netko drugi, ali Coco je jedna dobra duša...I ti si dobra duša, i zato me ta tvoja retorika ispod ljudskog nivoa dodatno zbunjuje i plaši.

Eternisu, zašto to pričaš meni? Reci kokoški, njoj će biti drago. Nitko joj ne brani da na blogu piše što je volja, ali blogme nitko neće ni meni braniti da o tome mislim i komentiram što me volja. Mislim da nezrela i nesamostalna osoba ne može biti niti dobra majka, a netko zatucan alternativom postaje opasan, ne samo sebi, nego i svakome tko o njoj imalo ovisi. Eto. I sad fajrunt, dosta, stvarno me toliko ne zanimate ni ti, ni ona.

Retorika omalovažavanja samo govori o tvojoj bijedi kao osobe...I naravno govori o činjenici da imaš potrebu kontrolirati ono što ne možeš...ne doživljavam osobno tvoje pokušaje vrijeđanja, jer si ustvari ljigava.kao i ova gusjenica sa kojom si se identificirala.

da, jako sam počašćen i u ovom slučaju da se gnjidici pokloni ovakva rijetkost...idem brzo to kopirati, da slučajno ne nestane..još jedna u zbirci sado-mazo konkubina..Izgledaš ko moja profa iz hrvatskog u gimni koja me obožavala, i pokušala potrošiti na maturalcu. ali sam srećom bio jako pijan...:P

ako ti imaš 46 godina, onda ja imam 30...:P

i smjer facijalnih bora kao i smjer luka usana ukazuje na jako nesretnu osobu...Palim svijeću za tebe, zaboravi sve što sam rekao.