samo za znanstvenike

Link
Link






Moj dah dotaknuo ti je vrat
A prsti su osjetili kako ti se mreška
Koža na leđima
Kutina je polako tonula u mrak
Zaustavismo naš tango samo na tren
Jer sa kestena jedan list je skončao kraj nas
A onda sam sagnuvši se za njim počeo
Jezikom urezivah naše inicijale
Na unutrašnjoj kori tvojih bedra

Niz crkvenu ulicu spuštao se auto
Stisnula si mi glavu rukama
kao da me želiš
Cijelog ugurati i sakriti u sebi

Počela je rominjati kiša
A u zraku se još osjećao miris
pečene kukuruze i dima
Jesen je postala
najljepše Kutinsko doba

joj pamtim, makar ... davno je to bilo. mislim, Kutinska jesen... hehehehe