Ručkić krčkić

Otvorili jedan tak da ga vidim kroz prozor svoje sobe; a ja danas (napokon!) bacila svoju omiljenu jaknu za šetanje cucka, onu kojoj tkanina više ne puca samo po šavovima nego gdje se sjeti, na orukavlju, posred leđa npr., iz koje već dvije godine curi punjenje, koja nikad nije bila dovoljno topla, ali je (bila) krasna, narančasta, ima divnu kapuljaču skroz podstavljenu krznom (nju nisam bacila), mali milijun komotnih džepova i odličnog je kroja. Pride sam u vreću ubacila i vunene hlače, također razderane i stanjene od nošenja. I sad bih ja nešto da ih nadomjesti; ne nešto što još uvijek, iako možda staro nekoliko godina, smatram "novim", nego nešto čega mi nije žao; i jeftino.

(Usput, takvo teško odvajanje od stvari, a blogme i od ljudi, u psihologiji ima naziv "simbiotika", ilitiga "co-dependency" - prilično gadno stanje emocija i uzrok bezbrojnih jada i nevolja!)

I tak svratih u taj svoj second-hand... Ne! Nemrem ja to! Meni se ondje SVE gadi. Iako ima brendirane robe, koja je sasvim lijepo ostarjela, puno bolje nego moja odbačena jakna - nemrem! Sve u meni je protiv.

I tak, sine mi da je slično na Iskrici: svi bismo mi nekoga koga nam neće biti žao i tko nas nemre puno koštati; i svi smo mi već prošli neke ruke, vjerojatno nevinije do ovdašnjih. A mnogima od nas zapraf se sve ovdje prilično gadi. Čak i oni sasvim fini i lijepo ostarjeli.

Meni se gadi to postvarenje seksa, ljudi, emocija, to svođenje na jeftilen, ma ni na to, na čipove bezvrijedne igdje drugdje osim ovdje, taj vonj na odbačenost i skučenost izbora - Iskrica ili kontejner? - na jaka dezinfekcijska sredstva koja pokušavaju prikriti nekadašnje živote, ali ubijaju boje... Koga god da pogledam, puno bih radije bilo kojeg svojeg bivšeg, kojeg sam dobrovoljno odbacila, ili on mene, nije bitno, može i bol, ali da je netko koga biraš otvorenog srca, iz sve snage, uvjerena da je najbolji, da je baš pravi, da ga hoćeš koliko god koštao.

(Druga je stvar s prijateljima koje sam ovdje stekla: njih sam birala baš ovako kao nekoć ljubavnike; i isto toliko ih volim.)

A, s druge strane, moja susjeda se stalno oblači u second-handovima i sasvim dobro izgleda; i potroši peterostruko manje nego ja; i lakše se odvaja od iznošenoga.

A jebga...

Dobar blog.

ti si tak gadna i neugledna da te ni najskuplja krpica nemre učiniti ljepšom.

kad sam ti vidjela ovdje slike koje si keljila...jame, gaborne li žene...zubala kak u stoljetne babe.
a tijelo kao da u sebe bacaš sve smeće koje drugi u kontejnere bacaju.

i tak to kod tebe baš fino ide i sa ružnim karakterom...čangrizave babe.
a nemreš ti bit ni iznutra lijepa.

pokušavam zamisliti kakvi su bili ti koji su bili s tobom...strava.

i ti takva svaki dan defiliraš pred mladim studošima.

Ame, si ponorela?
Korigiraj se.

zašto? si ti vidjela kakav je akrap ta vega!?
zrigala bi se da ju vidiš na kavi.

drobi li ga drobi...a sve samo sebe neće da proljepša i dovede u red.
al je kritična u tri čoška na sve oko sebe...a ona akrapna.

valja se od sala i ružna je u tri p.m. a na sebe stavlja kakti neko krzno...ma, nemre joj to pomoći.
kod glumičića pod hitno...privatne trenere angažirati...nutricioniste i tome sl.
pa kad sebe dovede u red...e onda može obući i poderani đemper, bolje će izgledati, nego sada u krznu.

Ame, a kaj ti ja mogu kad mene ipak očeju, a tebe nečeju? Ha? Ajd se skuliraj da te ne moram u podrum, znam da si ondje nesretna.

jebemu, daj zamisli stokilašicu, masnu, salastu u narančastoj jakni s krznom...može drito u cirkus.

muhe idu na drek.

Kaj, ne ide ti, ame? A hebga onda, ideš u podrum. A ondje lijepo promisli o tome zašto tebe nikad nitko nije volio i zašto te nikad nitko neće voljeti i ima li tome lijeka, a ako ima, koji je. OK?

Ovakvo ponašanje mi smeta i na poslu: umjesto da se baviš onima koji su se pojavili da bi koristili svrhu mojeg pojavljivanja na istome mjestu, trošiš energiju na one koji ne znaju riješiti vlastite probleme osim agresijom, a misle, siroti, da je tak užicana pozornost znak njihove vlastite vrijednosti... Bljak!

Di je sad pašemka? Bit će odustala... Pa da, tak to obično i bude... Ponekad mi se čini da je cijeli svijet složen tak da se u njega što bolje uklopi bofl.

dokazano bofla ima više..
pa tak taj isti kroji

Bell, ame nije tema ovog bloga. Takva je kakva je. Vječno bu bila u izlogu nekog second-handa, a potpuno nova. A jebga. I sad o njoj dosta, pliz.

Bofla ima više, ali krojači bi ipak trebali biti znalci; čak i kad kroje za bofl. Ili sam bofl. Ali, to je valjda iz nekog prošlog svijeta...

E, pa nek mi sad netko objasni koja je svrha već pročitanih - pače i iskomentiranih! - komentara???

*svrha BRISANJA

Taman kad pomislim da na ovoj našoj Iskrici svagdašnjoj već znam sve i da me više niš nemre začuditi, evo, opet se nađe ponešto...

Mislim, žena dođe komentirati komentatore, a ne zapis, što je već samo po sebi onak, ne baš idealno ponašanje... Onda dobije prigovor zbog toga i obriše komentar! Jel od toga itko pametniji? Bolji? Hrabriji? Upućeniji? Taktičniji?

Dajte se već jednom naučite stajati iza svojih postupaka, bar ovdje, ovako zakriveni zaslonom... Kakvi ste tek u RL? Ajme meni...!

I kak da mi se ne gadi? :-((

Ma, tu sam. Samo povremeno imam nešto za obaviti.
Samo sam htjela ostaviti onaj komentar.
Čuvam frendici dijete dok čekam svoje da završi s glazbenom.

kao prvo, nije prvi put da blog ponekad počne s jednom, a završi sa drugom, temom. nisam prva dala komentar na "ne-temu" bloga, i nisam mislila nastavljati s komentarima, tak da si se mogla malo i strpiti. i nisam bila jedina koja je komentirala komentar.
i nisam shvatila tvoj komentar na moj komentar tuđih komentara (uh, jbg) kao prigovor, nego opasku. ti si vlasnik bloga i imaš pravo na svoja pravila. ali ja sam vlasnik komentara i imam pravo napisat i obrisat. eto, obrisala nepoželjni komentar i kaj sad..... treba to razvuć što se može dalje, jer .... danas je i tako na blogu bilo neko čudno zatišje, pa ajmo malo zatalasat. Ok.
i ne vidim kaj je tu sad tak jako važno da si mom brisanju mog vlastitog komentara na tuđe komentare, dala toliko važnost.... da ti se to čak i gadi. s druge strane, nije ti se zgadilo ono što je o tebi pisano, nego moj mali komentarčić, jedan jedini.
svejedno, i dalje ću za zanimanjem čitati tvoje blogove. po mom skromnom mišljenju, jako dobro pišeš. al sve dok se ne dohvatiš nekog određeno, dok ne pišeš o nekom, dok se ne "obrušiš" na nekog određenog blogera/blogericu. onda znaš biti opaka. kao što si npr. u ovom blogu, prema meni. a zbog čega? bzvz
do čitanja, i lijepi pozdrav, vega

ja sam totalna neutralka, ali vegini blogovi su mi ok i rado ih citam pogotovo slike zivotinja
mislim da je vega blogerica sa velikim znanjem...mogu samo jos kojesta nauciti ....hvala

Volim razgledavati second hand dućkase i second hand ljude.

A i o simbiotici bih mogla..

Imam li problem?
Vjerojatno.

i tak.

Što nedostaje second hand ljudima?

Često su razgaženi po mjeri koja nije naša.

Što najbolje vidimo po sebi:)
(iako mi se baš ne sviđa izgovoriti da sam "razgažena")

sebe bih radije prekrila finom patinom iskustava:))))))

Dočim sam (objektivno i u second hand žargonu) prilično razvučena, uprana, isprana, rasparana (pa bome i razgažena)

Da li je to loše?

Vjerujem da nije.

Nastavim li uspoređivati jude i odjeću, opet ću krenuti sebi niz dllaku i zaključiti kako je udobna odjeća iskrojena od finih prirodnih materijala manje otporna na habanje od one sintetičke:)

Razmišljaju li ljudi koji me okružuju tako?
Hah..o tome ne mogu.

Jedino bih radije bila izložena u ekskluzivnom vintage dućanu nego u jeftilen second handu..

Bila sam u jednom.Razgledavala i guštala.Nije mi palo na pamet nešto kupiti jer (iako je bilo jako zanimljivih komada) bili su preskupi.

Jednostavno je.Nisam spremna dati puno za robu koja je iznošena.Osjećala bih se nasamarenom.

Kupila bi tamo zgodnu torbu, remen..sitne modne dodatke.Ali je takvih komada najmanje i najbrže se prodaju.
Kompletan komad?Jok.

Sad..nekom bi tamo bilo skupo ono što je meni jeftino.I obratno.
Opet problem:)

Ili je to olakotna okolnost?
Jer, da nije ljudi koji u second handovima kupuju, istih ne bi bilo.

Hm...

Opet problem.
Neki tamo kupuju iz gušta a neki zato kaj drugdje ne mogu.

Da li bih mogla biti haljina koja je onak..nosiva tak-tak ali jeftina?

Uvjetno rečeno jesam.Ako mi se jako ide na ples i šušti pomalo pohabanim volančićima.

Jel' to opet problem?
Možda manjak samopoštovanja?
Pff..kajaznam.Mislim da nije.

Ako i je..big deal.Nemre ti nedostajat nešto čega nemaš:)
A plešeeeš...

Haj, darling!

i tak.

Heeej!!!

Meni, npr., uopće nije problem naslijediti nošenu robu neke prijateljice. Ali ova iz second-handa mi je gadljiva.

A mislim da takvi dućani niču kao gljive jer ljudi u njima masovno kupuju. Ovaj je svaki dan pun, a ne nudi bogznakaj.

Mene živcira to kaj većinu kupe na buvljaku za desetak kuna po komadu i prodaju za puno više.

Što mi, iskreno govoreći, baš i nije jasno: sasvim pristojan, nov komad robe možeš kupiti za cijenu jednodnevnog špeceraja, a imati godinama.

To je zeru u trendu zadnjih godina.

Mene živcira to kaj ne otkupljuju npr. moju robu; nek mi daju 10 kn po komadu, svejedno, bolje nego da bacim ili da mi se vuče po kući.

Kako to uopće funkcionira?Ostaviš tamo i lovu dobiješ kad prodaju?

Vjerojatno. Nekad su postojale tzv. "komisione", ali tam nisam niš prodavala, znala sam pogledati što ima za kupiti, a bilo je svega, od tehničke robe do ofucanih bundi.

bzvz.

No, kako bilo da bilo, moja narančasta jakna je otpisana, pokoj joj duši, bila je ne baš dobra, ali voljena :-))

A tak je i s ljudima koje smo voljeli i (raz)gazili, pa i s nama samima, što ti veliš...

Za razliku od te gadljive, koju uzmeš samo zato da je moš bez grižnje savjesti dokosurati. I takvih ljudi.

Ne sjećam se kad sam zadnji put nešto bacila.

Hahaha..
fakat imam problem.

Pa gle, ti i ja imamo puno robe, zato je gotovo nikad ne uništimo do kraja. Meni je ova jakna zaista izuzetak, a trenutno je zamjenjujem jednim kaputom kojeg mi nije žao, iako je u jako dobrom stanju, ali me nekak nije toliko drag; i nema lijepu kapucnu.

Ali fino čuvam i razdijelim.

Štoćereć, takve smo i s ljudima: nikog mi ne izraubamo do kraja; poslije nas su još itekako upotrebljivi ;-))

Jeje.Prekriveni finom patinom;)

Hm..
Bome imaju i finu preporuku.

Zapravo ih oplemenimo: nisu više tak kruti i nemaju onaj iritantni miris na novo i nekorišteno.

Jebemu..još tri slova i htjet ću biti netko kome je dopao neki moj bivši:)

haha.
Kao omekšivač.
"Omekšano Vegom":)

Kaj misliš da ti njegove nove nisu zahvalne? Itekako! Možda ne znaju da jesu, ali jesu.

Ma, ja ti više nisam omekšivač, nego balzam :-))

Melem;)

Kad smo već kod pranja, imam tri velika pulovera koja moram oprati na ruke. Svaki dan jedan, jer je svaki - naravno - drugačije boje. Ufffff.

Gnjavaža.
Ja greškom ubacila šal u perilicu i greškom 2 u sušilicu.
Ostalo ga pola.

Fala blogu što mi vešmašina ima program za ispiranje takve robe, inače bi me opet ukočilo. Jučer sam sredila jedan, danas je već suh, večeras bih morala drugi, a ne da mi se. A htjela bih ga nositi, k vrapcu!

Može bit maloj mašna za kosu. Zimska.

Perilice mogu dobro oprati vunu.
Stavi program za vunu.

Ne usudim se, ovi su 100% vuna, a takvi programi su za mješavine. Ispiranje je OK, ali cijelo pranje bi moglo biti kobno.

Ah, idem se pomaknuti... Ti ne buš brisala komentare, jel' tak? ;-))

nene.
idem i ja off.
cmok!

Cmoksaaaa!