LLAP

Link

Sjećam se … prije nekih malo više od petnaestak godina, u banku u kojoj sam tad radila, došao je novi djelatnik. Izgledao je sasvim prosječno, ničim me nije zainteresirao, čak štoviše…. Izgledao je prilično uštogljen, uvijek uredan, u odijelu s kravatom (osim petkom), pristojan i nekak… kaj ja znam… mlitav za svoje godine, al … rekli su mi… pametan. Uopće me nije privukao, al ono … ničim. Gledajući ga tako, već sam si stvorila sliku o njemu kao o dosadnom i bezvoljnom tipu, preozbiljnom za svoje godine, ne šali se, ne priča, sve radi s mjerom i nekako…. kontrolirano. Fizički, imao je možda pretanke usne, malko prevelik nos, prekratku kosu, lagani bušicu… boja glasa ništa posebno, boja očiju plava…. nije bilo ničeg što bi se, onak …. izdvojilo od neke prosječnosti.

No, s vremenom, kako je tekla službena komunikacija, skužila sam da mi malo po malo, više njegove usne nisu izgledale pretanke, nos više nije bio prevelik, njegova ozbiljnost bila je tek „poslovna ozbiljnost“, uopće nije bio bezavoljan i neduhovit i malo pomalo stvorili smo sasvim ugodnu poslovnu komunikacijsku povezanost. Istina bog, danas je velika faca u „blablabla“ banci, strah i trepet svojih „potčinjenih“ djelatnika, netolerantan i nefleksibilan, nesenzibilan, privatno čak i materijalista od glave do pete….. odan „gazdama“ do bola.

Poslovno je postigao jako, jako puno.

Privatno, s naglaskom na osobni, intimni život..... ništa što bi ostavilo traga. Stambeno (i to u množini…. sad bu ga porez malo sje… ) i materijalno osiguran i bez bojazni za budućnost.

I sam.
Jer nikad nije bio dovoljno jak da se izbori za onu koju je „volio“…. tuđe mišljenje i zvocanje slušao je više nego sebe samog, počevši od vlastite majke pa nadalje.

Zašto pišem sve ovo?

Zato jer, potaknuta jednim sinoćnjim blogom koji je u međuvremenu obrisan…. Sad se više ne sjećam svega, al poanta je u tome da bi voljela sresti muškarca koji je zgodan, od čijeg će se glasa rastopiti od miline i koji će se truditi oko nje. Naravno, iz njezinih dosadašnjih zapisa, ne smije biti puno toga, al to sad nije tema.

Hoću reći….. često puta u životu imamo viziju nekog kakvog… želimo, u glavi si stvorimo sliku muškarca svojih snova sa svim onim nama idealanim karakteristikama i epitetima, za koje uglavnom mislimo da ih i samo imamo (????)

Hoću reći da onaj prvi dojam ne mora baš uvijek biti točan, da ako se nekom pruži prilika, može nas vremenom ugodno (ali i neugodno) iznenaditi.

Hoću reći da ne treba u startu okarakterizirati nikoga i postaviti se na zadnje noge.

Hoću reći da treba pružiti šansu, al pri tome ipak biti na oprezu i slušati intuiciju. Ok, ne baš svakom, da se razumijemo.

Jer, kroz upoznavanje i komunikaciju, vremenom…. često nesvjesno zanemarimo neke vanjske čimbenike, a počinjemo više uvažavati ono iznutra. I obrnuto.

Jer, ne postoji idealni muškarac i idealna žena i teško je naći onog ili onu koji u svemu ispunjavaju „zadane uvjete“. Svatko ima pravo birati i biti izabran, a ono što je nekom poželjno, ne mora biti i drugom.

Uostalom, koliko ste se puta i sami našli u situaciji da se prvi dojam i prva procjena nisu pokazali točnim, bez obzira jel bilo u dobrom ili lošem smjeru?

Evo iskreno, nisam ja nikaj posebno, al čak i uza svu moju intuiciju i pažljivo slušanje, pamćenje i analiziranje, uza sav trud …. i meni se znalo dogoditi :-)

A Vama?

zar je već prošlo 15 g.? (a,ame je takva kakva je,koliko više "utjehe",sve je,zločestija!)

iskra ... samo smajl, više ne smijem.... :-)))))

pa iskreno Bell kad sam bila mlađa bio mi je i izgled bitan al tu se znaš jako prevarit, valjda sam ostarila pa mi je duševni izgled puno važniji a za to treba vremena da skužiš pa ti se u međuvremenu počne sviđat i vanjština :))

Sun.šta je to...duševni izgled?

sun, pa naravno da je bitan vanjski, fizički izgled.
meni je i sad bitan :-)))
ali nije presudan. vremenom ti se čak i svidi ono kaj ti se na prvi pogled nije svidjelo.
a ko se to poklopi s onim "unutra", pa di ćeš bolje .... hehehehe

Kad nam netko kaže da su dogovoreni brakovi sretni brakovi, onda stanemo u čudu i mislimo da se ljudi mire sa sudbinom. U stvari, ljudi si daju priliku da se upoznaju i zavole.
Ne vjerujem baš u neuzvraćenu ljubav.
Smatram da svaka prava ljubav dobije odgovor- u ljubavi. Ukoliko ljudi imaju hrabrosti ljubav pokazati, a ne samo čekati.

Uostalom, nekog volimo radi njegove dobrote i onoga što je..

pogni, nije uvijek tako... nemaju svi sretan tijek i završetak, al treba dati priliku, i sebi, ne samo tom nekom.....

Vrimena su ista , ljudi se mijenjaju , dok mi idemo stazom zivota , ljubavi se radaju i umiru ,
i da se opet vratimo iste bi greske ucinili , ljubav ah ljubav .

kažem,bezobrazno...jbš ljubav! posebno kada ju nemam,a želim...joj još koliko...

Kak to misliš, "nisi ti nikaj posebno" ???
;-)

a tufffffff.... nisam ništ posebno intuitivna, da me se nemre "preveslat" :-)))

raky, kažu da je ponavljanje majka mudrosti. jel baš tak..... a vrag će ga znat :-)))

bezobraznik... ko traži taj i nađe. reko jedan moj frend davno ... pa makar i u staračkom domu... heheheheh