..dakle ovako..:)

- To nije fer.
- Znam da nije i ne krivim te zbog toga. Samo bih željela da ima tu nešto više,
neka naznaka da je tvoj cinizam, ako ne slomljen, bar načet.

Sad je već ridala i Jura osjeti navalu iracionalne krivnje. Krene prema njoj onako klečeći po
podu; nježno je uzimajući za zglobove odmakne joj dlanove od lica. Kad ga je pogledala...
iza njenih suza nije bilo ničega osim čistog jada.

- O Jura..- izgovorila je tiho.

..i sljedećeg trena našla se u njegovom naručju, glave zakopane u njegovo rame, drhtavog tijela.
Osjećao je nekakvu ljepljivost u grlu i težinu u grudima. Ponekad bi ga plač žene činio hladnim;
zatomio bi osjećaje pa su ga često optuživali da ih i nema. Ponekad s pravom – često je to bila
istina, ali samo u odnosu na određenu ženu ili situaciju. Naučio je čuvati se i štititi vlastitu
senzitivnost od zahtjeva drugih, kroz prošle boli, odjebe, ..možda i zabravljene, ali noseći
ožiljke držao je gard. Sa Majom..sa njom takve zaštite nije imao. Zagrli je čvršće.. i sam na rubu suza.

- Žao mi je. – bilo je sve što se sjetio reći.

- Nije tvoja greška, Jura – Maja nježno reče – ne možeš si pomoći, takav si. Možda
sam ja kriva jer želim da si drugačiji.

- Volim te, Majo.
- Znam da me voliš..i voljela bih kad ne bi.
- Ne mogu te ne voljeti.
- Jesi li probao?
- Svo ovo vrijeme isprobavam. Nema tome pomoći. Zakvačio sam se.

Maja se lagano odmakne od njega.

- Jura, nisam vše sigurna što ja osjećam za tebe.

Oooo, to je zaboljelo. Bože, kako je zaboljelo.

mene nije uopće
niti malo,
jesam li cinik?

Možda i nisi..al' to Juri ništ ne koristi :)

Evo i jedan linkić :
http://www.youtube.com/watch?NR=1&v=IA-xU8ldLKY

Ošla..:)

joj kako me slomi ime JURA...

draga ,, to su ti Jura Stublic i Maja Blagdan,,,,ti sad lakse ,,,jooo koja fjaka ;))

hahaha.. ..niksa hvala, sto se trudis...