Za S. drugi dio
Vrijeme teče, promjene su stalne, borba svaki dan.. ljubav para se svakim danom sve više utapa... ponekad izrone pa malo zraka ali zalihe se brzo potroše i oni kao utopljenici hvataju se baš za one stvari koje ih sve više potapaju..
Sve to S. promatra... iz daljine ili blizine i nikada se ne mješa...
I djeca rastu... sve više su svjedoci ..
Jednom prilikom kći tineđerica prilikom pozdravljanja S. s mladom... (pa ne više baš i mladom) ženom upita majku."Mama šta ti imaš sa S?"
Možete misliti kako se žena osupnula... "Kako to misliš? Šta bi imala?
"Pa ne znam odgovori djete... kako se s tobom pozdravio ... bilo je nakako drugačije...ne mogu opisati ali nešto je bilo oko vas"
Žena je samo mahnula rukom... ne nema ništa između nas... vjeruj!
No no... da ne duljim... priča se vrtila 17 godina...17 dugih godina...
I bilo je to jednog jesenskog dana... još jedan dolazak S. još jedno besciljno putovanje... još jedna ludost.. isti dan povratak..
Oproštaj kako i svaki drugi... znala je, opet će biti tu za koji tjedan ili dva.. opet će ga nanijeti plima.. plima osjećaja.. sada to zna... sada zna ono što ni sama nisam bila svjesna...
Odmah istu veče po njegovu odlasku zazvonio je telefon... bio je S.
Sve što sam razabrala bilo je Oprosti...Oprosti što nisam znao, što sam krivo birao... Oprosti mi za sve...
S druge strane žice žena je šutila... da je bilo što rekla bilo bi krivo...i nije znala šta reći..nije imala šta reći...
Oboje su šutili možda i 10 minuta..bez riječi samo su osluškivali disanje jedan drugog...
Nikada nisu govorili o sebi.... sve je bio i mir i nemir..
Kao nekom čarolijom spustili su oboje slušalicu... Žena nije znala šta da misli..
Šta je muškarac mislio to dragi Bog zna...
Tokom idućih nekoliko sati žena se vrzmala... tražila a da ni sama ne zna što... ali mirna nije bila...
Sada zna da mira neće biti jako dugoooooooo...
Opet je zazvonio tefefon... podigla je slušalicu... ostala je nijema... satima nije mogla progovoriti... samo su suze tekle...
S.....
S. je napustio svoje tijelo, S. je poginuo.... jedva su ga identificirali iz pougljenjih ostataka...
Ženi je ostao samo jedan poljubac u ugao usana koji nosi godinama...
11.02.2013. u 20:52 | Editirano: 11.02.2013. u 21:39 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Nije valjda stvarni događaj?
Autor: romantic1az | 11.02.2013. u 21:03 | opcije
Na žalost jeste..:((
Autor: aguara | 11.02.2013. u 21:04 | opcije
Hm, karakter tog čovjeka, kao da je bio odavdje. Možda malo drsko od mene ali morao sam to primijetiti.
Autor: romantic1az | 11.02.2013. u 21:25 | opcije
Nikada, baš nikada nije povrijedio brak svog rođaka... ne znam šta misliti... oprostio se sa mnom, ostavio ...otišao...
Autor: aguara | 11.02.2013. u 21:27 | opcije
Znači zato je bio suzdržan. Karakterna osoba.
Autor: romantic1az | 11.02.2013. u 21:30 | opcije
Ne znam što bi napisao, ako nekoga volimo, odlaskom te osobe osjećamo prazninu.
Autor: romantic1az | 11.02.2013. u 22:23 | opcije
virovala il ne...slutila sam da neće bit dobro...
naime, samo tužne ljubavi zovemo "velikim"...
ljubavi nedoljubljene..nepotrošene..
:(((
Autor: malamaza7 | 12.02.2013. u 7:32 | opcije