......
Zašto sam kolebljiv u odlukama pri svakom poslu u kojem dolaze u pitanje tuđi interesi ili tuđi ugled? Zašto zazirem od konačnog suda i presudne riječi? Zašto, kad takvu riječ izreknem naglas, dopuštam da me tako lako pokoleba svačiji prigovor i da me ubijedi o njenoj nepotpunosti ili netočnosti? Zašto me svaki plitkov i nitkov,protuva i bezveznjak može uplašiti tobožnjim posljedicama moga suda? Ne zato što bi moj sud bio pogrešan, nego zato što je moja greška učinjena još prije nego što sam donio svoj sud, u trenutku kad sam se, vođen sujetom ili slabošću i obzirima, upustio da sudim o ljudima i njihovim djelima... Još tad sam ja pogriješio, i od tog trenutka, počelo me pratiti osjećanje nemirne savjesti, kolebanje u svemu i bojazan od svega...
I.Andrić
.Link
13.02.2013. u 0:07 | Prijavi nepoćudni blog