Ručkić krčkić

Jedna od njih je sigurno bila Precjednica Razreda u osnovnjaku, i to sve mandate do prelaska u srednju, gdje nije uspjela nastaviti uspješnu karijeru, ali je bila urednica školskih novina, tak da nije ostala sasvim bez utjecaja. Uostalom, dobro joj je došla sprema iz osnovne škole: budno motrenje, bilježenje svakog prekršaja i označavanje prekršitelja točkicama, križićima i njihovim kombinacijama, zatim doma, uz zadaću, pisanje iscrpnog izvještaja za Rasku: Maja opet pokazivala cice dečkima kod kotlovnice, a curama pričala o orgazmu u parkiću; Merima pročitala tuđu zadaću na satu hrvatskog; Luka opsovao majku Karlu, a Ciceku uvukao gaće između guzova; Nikša kroz prozor virio u žensku svlačionicu prije i poslije tjelesnog, Zlatko je Mati oteo sendvič, uzeo veliki griz, hračnuo na ostatak i onda mu ga vratio, a ovaj je plakao sve do 6. sata... Itd.

Jednom tjedno napisala bi i osobni osvrt:

"Draga Profesorice Razrednice!

Ja mislim da nitko iz razreda ne misli o svojim riječima i svojim postupcima, ali ja mislim o svojim riječima i svojim postupcima, a i o njihovim riječima i o njihovim postupcima.

(Slijedi dug opis jednotjednih zapažanja tuđih riječi i postupaka.)

...

Ja prije nego što nešto pomislim, prvo pročitam je li to netko već mislio i je li u redu ili nije u redu tako nešto pomisliti. Ako je u redu pomisliti nešto što bih i ja mogla misliti, onda ja to zapišem u teku i još malo mislim o tome. Ponekad to mišljenje u teki pokažem tati i pitam tatu što on misli o tom mojem mišljenju. Ako se tata složi, onda ja kažem da je to moje mišljenje.

(Slijedi dug popis jednotjednog mišljenja i literature koja ga, uz tatu, podupire.)

...

Onda ja to svoje mišljenje pod velikim odmorom prepričam svojim prijateljicama i onda one sve tako misle. One koje tako ne misle nisu moje prijateljice, a moje prijateljice sve misle kao i ja i slažu se da ja jako dobro mislim. Zato, poštovana Profesorice Raska, ja mislim da i vi mislite isto kao i ja i da bi trebalo nešto poduzeti da i svi drugi tako misle. Predlažem (slijedi dug popis prijedloga i literature koja ih, uz tatu, podupire)...

S poštovanjem,
Precjednica Razreda

P.S. Mislim da moje prijedloge osobito treba primijeniti na Maju!"

Međutim, u srednjoj školi ju je prešišala Ljubica: odlikašica iz svih predmeta, vječna natjecateljica na svim školskim, gradskim, međugradskim, državnim i međudržavnim natjecanjima iz slovkanja, krasopisa i deklamiranja, Ljubica je znala, voljela i primjenjivala sve što i naša Precjednica, ali je, za razliku od ove (koju je to sasvim mimoišlo), bila u pubertetu pa nije htjela ispasti štreberica. Zato si je našla dečka, višestrukog ponavljača, prostaka i prekršitelja, koji ju je spašavao nemilog joj statusa. Zauzvrat, ona mu je pisala zadaće i šalabahtere i ispravljala pravopisne pogreške u pjesmama koje je objavljivao u Školskom listu, na užas bivše Precjednice, nemoćne da to spriječi svojim ipak sasvim ograničenim utjecajem.

Svejedno, ove dvije su radile za istu stvar, svaka na svoj način, Precjednica pamfletima i prosvjedima u Školskom listu, Ljubica dostojanstvenim deklamiranjem programatske proze i poezije na svim školskim skupovima, stupovima i inim okupljalištima. Tako bi Ljubica oštro osudila ironičnu persiflažu perfidne Vande ili Marte, prijeteći oštrim koracima, kako svojima, tako i svojih pobočnica, ali bi se sva raznježila kad bi njen Zločesti Dečko napisao nešto o pilećem izmetu koji oplođuje majke njemu nezanimljivih učenica, diveći se kako silnoj kreativnosti, tako i slobodi njegovog izričaja.

Nažalost, svemu lijepom dođe kraj, pa tako i školi, a kasnije u životu našim junakinjama nije više bilo tako lako pronaći mjesta i prilike u kojima bi se njihovi napori, iskustvo, vještine i prirodne sklonosti primjereno cijenile. Nikad više nisu uspjele pronaći tako jasnu hijerarhiju, tako izričit autoritet, nepobitno razlučeno Dobro i Loše i takvu svrhovitost vlastitog rada. Sve do Iskrice.

I eto, dragi moji subložani, sad ih imamo! Blogo nama!



P.S. Pomalo naprasni završetak zbogradi gladi.

Moj pas ne kaka po kući
i jede na komandu :-)

Tvoj pas nema 14 godina i demokratičnu vlasnicu.

OK, toliko o psima... Molim da svi sad minutom šutnje odamo počast i izrazimo zahvalnost našim Čuvaricama.

Ima 3 godine i jako je pametan.

Zašto tebi ne spremi stari blog u arhivu kad objaviš novi?

Jesi šutjela minutu? Nemoj sad da vidim da si brbljala dok se odavala počast!

Ja nikad ne brbljam kad se odaje počast,
makar to značilo i da i šutke s poštovanjem
piškim u štramplice....
dužnost je to i čast :-)

A dobro, jesi... A ti bi baš o cuckima? Pa gle, ovak: kad bude imao 14, ako toliko doživi, vjerojatno će i dalje biti pametan, ali isto tako će vjerojatno biti inkontinentan, gluh, slabovidan i prilično svojeglav. Meni predlažu da ga skončam, ali ja si mislim, dok ga niš ne boli, neću: nisam ni svoju majku skončala kad je postala takva, a ona me daleko manje veselila nego on.

Nego, koja ti je to fora da pseto mora jesti na komandu? Zašto?

A imaš li za njega onaj pijesak. Kako mu radi nos? Da li može po njuhu prepoznavati....
14x7=98 ljudskih godina. To je duboka starost. Onda je on i dobar.

Kada sam mu davala hranu u početku moje ruke i njegova glava su bile istovremeno u zdjelici. On onda meni liže ruke, a ja to ne volim (zbog bakcila).
Zato sam ga tada znala malo gurnuti za prsa i reći sjedi miran.
On je to brzo naučio i sada
dok mu ja ne kažem "izvoli" on ne jede, nego sjedi i čeka.
Ispalo je tako.

Brzo je naučio i donijeti bilo što što bacim.
Odaziva se na zvižduk.
Super je :-)

Ne, nemreš tak starog cucka naučiti na stelju. On piški u hodniku, a kakati voli u sobi u kojoj nikad nitko ne boravi, što zapravo ukazuje na promišljanje: aha, tu nikome neće smetati. I ta računica sa 7 vrijedi samo do prve godine života, jer onda se oni puno brže razvijaju nego ljudi, a kasnije treba pronaći koeficijent. Ukratko, ako žive prosječno 16 godina (a male vrste žive toliko), onda moj starkelja ima 70+.

Aha. (Glede hranidbe.) Već sam se pobojala da cucak ispašta neke tvoje obračune s kontrolom i moći.

Inače psi čuvari, policijski i vojni, ne smiju uzimati od bilo koga drugog hranu osim od svog vodiča, da ga netko ne bi otrovao.
Ali moj je gizmo, a ne čuvar.
Kad netko zvoni on zalaje jednom i pobjegne k meni.
Sviđaju mi se dobermani i doge, a dopalo me ovo slatko čudo.
Udomljen je.
Moram ići bokić :-)

E, da, pitala si za stari blog: spremi i meni. Ali ja imam dva bloška nicka, jedan za slike, drugi za tekstove. Zato slika još uvijek stoji.

Ja sam svojeg naučila da ne smetlari, ne pretrčava ulicu i da me uvijek prati u stopu i that's enough za njegovu i moju sigurnost. OK, on je mene naučio da voli donositi loptice i štapove, igrati se skrivača (to ga je naučila mačka), dojavljivati kad netko zvoni na vratima i ići u kafić. Ajd, bok, a ja sad čekam neki topični komentar. Anyone?

moj pas je u stvari cucak

ima četiri i pol godine i zove se medo

odmah sada spreman je čuvati čuvarice bloga

A kaj bumo onda sa seksualnim bogecom, krelec? Bu ga Medo tu i tamo pripustil?

on čuva i mene

medo ne pušta nikoga, a i njima je bolje.
uvijek mogu govoriti da ih mnogi žele, ali ne mogu ih dosegnuti

Nedostižne i Nedodirljive. Ideeeeeeeeeeeeeeeeeeš!

A ni bogecu ne bu bilo loše: uvijek može reći da ju stvarno voli, ali treba malo više.

Viš, potcijenila sam utjecaj naših Čuvarica: mislila sam da će biti ponešto različitih promišljanja o tome trebaju li nam ili ne, o njihovom dejstvovanju, strategiji, taktikama i tsl. Ili bar napada na mišljenje koje nije zasnovano na općeprihvaćenoj literaturi, ukiseljeno u Wordu, prezentirano autoritetima i tek potom široj javnosti. Ali jock. Prešutnost rules.

Javila se pašemka, koja se još nije zatvorila u Sustav Bloške Nepromjenjljivosti. I krelec, koji je već uvršten u spomenuti. (Molim lijepo, ne pišite "isti", to je netočno, nepismeno i krajnje glupavo, jer uopće ne mora biti isti!)

Štoćereć, svježa krv bi još uvijek komunicirala, ali već je oprezna - zaokreće temu u prividno bezazlene vode, ali deklarira neovisnost zapišavanjem proskribiranog terena. Zlu ne trebalo!

Glečte ovak, kaj ja mislim o svemu ovome bez ironične zajebancije meni zaista antipatičnih bloških pojava: prijatelji imaju popust. Točka. Masu puta se ne slažem s nečim što napišu meni dragi pa prešutim, jer su mi dragi i jer ne želim dati materijala bloškim zlobnjikavcima, koji će kasnije to neslaganje napuhati do kozmičkih razmjera. Uostalom, ja ni ne očekujem da se s prijateljima slažem u svemu, meni je baš gušt kad mi netko pruži uvid u drugačije promišljanje. (Ključna riječ: PROMIŠLJANJE.)

Hoću li ja kasnije s njima raspraviti svoje neslaganje ili neću ovisi o tome koliko mi je bitna tema. Ako baš i nije, vjerojatno neću, ili ću tek usputno spomenuti da njihove zapise/komentare smatram laprdanjem; ako mi je bitna, itekako ćemo se sukobiti. Ali, to se vas ne tiče.

Zato jer vi nemate nikakvih zasluga, a toga niti ikakvih kredita kod mene. Zato ću vama bez uvijanja reći da laprdate, a prijateljima isto, ali bez reflektora. Vas ću ismijati, njima ću dati prednost ozbiljnosti. AKO je to prednost. Počesto nije.

*stoga

Ponekad mi se svidi KAKO netko iznosi svoje mišljenje, ali ne i samo mišljenje. Hoću li reagirati na sviđanje ili na nesviđanje? Ne znam unaprijed. Nemam pri tome nikakve kalkulacije.

Međutim, nažalost, svi mi vremenom zatvorimo svoje komunikacijske krugove. Nema više čimbenika koji bi nas mogli iznenaditi, nema promjena stajališta niti vizure. I zato sad mrtvo-hladna mogu izjaviti da su mi antipatične Čuvarice našeg bloga. Jer jesu. Već godinama. I živo sumnjam da bi me mogle ičime iznenaditi, a onda i razuvjeriti. Svejedno, ne smetaju mi: navikla sam na njih kao na razrokost drage mi osobe i ugradila ih u svoj doživljaj cjeline: ne vidim ja stalno njih, tu manu, nedvojbenu, nego čitavu facu, koja mi je baš OK. Štoviše, iznenadim se kad mi netko veli "A kaj ti ne vidiš da...?" Jer ne vidim. Fakat. U stvari, vidim, ali ne smeta mi. Kad ne znam o čemu bih, mogu o tome.

Što više cijenim, čar otkrivanja nečeg novog, ili udobnost poznatog? Hmmmmmmm...

Kad dođu novajlije, kao pašemka ili audrey, prisjetim se vlastite očaranosti ovim blogom, svima vama koji ste onda bili ovdje, kak ste mi bili napeti, zanimljivi, neobični, definitivni životni plus... Učenja. Volim učiti.

Ali, intuitivno, već sam kužila buduće (tj. sadašnje) konstelacije: već sam vidjela da je to očaranost novim, idejom da sam JA moderna, otvorena... Neki dan sam ponovno odgledala Almodovarove "Visoke pete". U njima jedna od glavnih junakinja komentira kćerino druženje s transvestitom: "Jedno je biti moderna, a nešto sasvim drugo pripadati njihovome svijetu".

Sjećam se, jedna od Čuvarica je bila među prvim blogericama koje sam upoznala: zabezeknulo me koliko joj je važna Iskrica, koliko je to golem dio njezinog života; pomislila sam da je to nezdravo.

Međutim, ubrzo sam postala slična; a sad opet postajem različita. Jer to JEST nezdravo.

Nezdravo je zato jer metoda ili oruđe ne mogu biti smisao.

Ne tako davno, jedan moj bloški prijatelj me upozorio da sam prema nekima odavde blagonaklona samo zato jer slične tipove osobnosti nikad prije nisam imala prilike vidjeti izbliza. Odmahnula sam rukom, ali sad vidim da je bio u pravu: on ih je poznavao izbliza i zato je znao više o njima. OK, ajmo reći da sam i ja ponešto ovako naučila. Ali, mogla sam to i preskočiti... Uostalom, moja metodologija nije za takve primjenjljiva. Ipak svi mi pripadamo u neki svoj krug; možemo ga malo proširiti, ali ne možemo istodobno biti i više krugova.

*u

Pojela sam mueslije s jogurtom, a ne pravi ručak. Ogladnim prerano i onda mi se ne jede zapravo, ali ti mislači fakat nisu neka hrana za misli, možda jesu za crijeva ili mišiće, no mozak od njih stvarno nema koristi. Bar moj.

I tak, sad se zapraf vraćam na početne pozicije: sve vas iznova razmatram, ali bez očaranosti. I svi mi se iznova sviđate ili ne sviđate baš onako kao što ste mi se sviđali ili ne sviđali u početku; jer prvi dojam ne vara. Bar ne mene. Samo, uvijek me shrva to grizodušje, kakti, nekog sam otpisala bezveze, bez argumenata, bez pravog uvida. Well, sad ga imam. I argumentirano otpisujem. Ili upisujem. Ili pripisujem.

Ali - kaj za to ikog treba biti briga???

Mene je u početku bilo strah javiti se komentarom.
Koristila sam stroge konvencionalne forme komunikacije.
Kad sam grunula s pozdravnim blogom Divne iskrice, tisuću sunca, bla, bla, već ste spremali ražanj, istrčala sam kao srna, poginula nisam, ali par puta me pošteno "nasadilo".
Sada me više ne muči pitanje stupnja slobode u komunikaciji, jer ovdje je jedino ograničenje ono osobno, koliko si dozvolimo toliko dajemo.
Sada je nova faza. Zatvaranje. Ne pretjerano, ali vidljivo.
Doziranje.
Prepoznavanje situacija koje su ekstremne i neutraliziranje prijetnji kao neki dan.
Zlatka me krenula potkopavati, pustila par dana do trenutka kad mi je pokušala nakeljiti Audrey kao da je moj profil u pitanju, onda sam ju brutalno zgazila.

I primjetila sam da si me ti Vega zafrkavala za onu rakiju od čička.

Uskoro pretpostavljam sljedi faza III u kojoj ću slikati psa i ručak.
Tko zna što budućnos nosi.
Evo frendici čuvam sina, dok ne ode po drugog u vrtić, pa rekoh da se malo još ubacim.

Početni entuzijazam dati najbolje i najoptimističnije, biti srdačan, djelovalo je kao potpuna budalaština, negacije i kontriranja pretežu u odnosu na afirmativne stavove na blogu, kao i drugdje u životu. Svoju prirodu ne možemo sakriti iza bloga ona je uvijek vidljiva, kao statistički uzorak neke osobe.
Vidi se dobro, zlo, humor, namjera, tip, karakter, sve se vidi zapravo.

zato ja koristim ''multipraktik''.....
sve zbućkano mogu popiti....bez da poslije povratim
na stranu to , što mi vremenom dosadi to piće,pa ga izbjegavam
piti...
a onda,kad ožednim,eto me opet na pojilo..... i ne bunim se....hehee
samo popijem servirano....
malo mi se ovih dana zagrcnilo,ali uspjela sam progutati.....
bravo ja !!! :)

Ponekad se naljutim i kažem si "što ti treba to", ali ovo je bolje od dnevnika i televizije.
Jer su ovo živi ljudi.
Razni profili.
Ogledalo. :-)

Ma, sve mi se čini da sam pametniji čak i od vaših peseka. A to nije sve jer uvijek se vraćam krući i bolje ližem od Lessija.

pass....znaš,često izbjegavam komentare...mislim na one
ozbiljne,argumentirane baš zbog toga jer mi se neda tupiti.....
što ja imam od toga da ubjeđujem nekog.....?
ma ne pada mi na pamet....
ali volim one koji vide u drugima ono što i ja,samo
oni to tako dobro izraze riječima....meni bi to recimo slikom išlo puno lakše..

evo npr. dud....baš ga vidim takvog....kakvim se opisao :))

Mah-mah, guzicom bez repa, a pseto se valja po podu, presretno od malo mitologije. MOrala sam ipak nekaj konkretnoga pod zub.

Pašemka, šteta je što nas pritisak okoline ipak, koliko god se opirali, oblikuje. Nemoj misliti da su mene preskočila tvoja iskustva, ali ja sam duže bila optimistična, očarana i naivna. Sad mi je drago zbog toga. Nije sve u pameti, ima nešto i u ... (dopuni sama) :-))

vega...pak si nekaj finog papala....
moram i ja
krulji mi u želucu,a samo pijem bućkuriše

Sleeping, nema pravdanja. Jer nije potrebno. Ovdje smo dobrovoljno, činimo ono što želimo. Zato i ne volim Čuvarice. Jer one žele popisati poželjne i nepoželjne želje.

Mene ponekad muči pitanje međusobnog povrijeđivanja na blogu.
Kajlanje i takve stvari.
Prvi put pustim jer ne skužim.
Drugi put pustim jer nisam sigurna da je to to.
Treći put gledam jel je ili nije...
Četvrti put lete ruke i noge zrakom....
Ne pomaže puno, ali je meni lakše...to je passion :-)

Ma, sleep, podgrijala od jučer: mini pileći fileti, koje sam zapraf kupila cucku, ali onda polovicu prisvojila, na brzac preprženi s povrećm u woku i sataraš od prekjučer, dodano jaje danas. Ali, fino je, što jest - jest :-))

idem papati....

Joj, pašemko, ako mi se bude dalo, reprizirat ću sve svoje stare blogove skup s komentarima, onda buš vidjela da je to uvijek ista stvar: kajlaši su skajlani nečim u sebi i onda kajlaju gdje stignu, jer ne kuže dalje od kajle. I da ti neznamkaj pišeš, uvijek to nekome ne paše i netko ti zamjera.

Međutim, meni je sve to bila izvrsna škola: nemreš računati na to da će se itko ponašati u skladu s tvojim predviđanjima, da itko poznaje ili poštuje tvoje granice ili da vrijedi išta u što si ti sklona povjerovati. Zapraf, cijeli svemir funkcionira tako, samo je to nama teško spoznati, a još teže priznati.

Uslast, sleeping!

Shvaćam kako svemir funkcionira ;-)
I kada moram funkcionirati kao životinja, jer netko ne razumije drugi način, ponašam se kao životinja.
To je nužna obrana.
Nema tu "razmiješ ti mene" nego đon. To je jedini način.
Ali to je automatski i škartirano istovremeno.
Jer namjera je bila povrijeđivanje.
A to nije u redu.

Ajd ne brzaj: iza namjere povrjeđivanja vjerojatno postoji i namjera samozaštite, ili namjera samopromocije, ili tko zna kakva namjera... Sve što ti možeš je a) neutralizirati napad i b) odlučiti koliko ti se da kopati do prvobitne namjere.

jesam, i kažem si to je zla osoba (zapamti si to pašemka), a zli me ne zanimaju, nego plemeniti.

Nisam sklona samislosti među ljudima koji žele biti ravnopravni; ne želim umanjivati svoju snagu da bih akomodirala tuđe slabosti; i obratno, ne očekujem to ni od drugih prema vlastitim slabostima. Dok si na nogama, ovdje si. Inače, širok je svijet, a dobar dio je digitaliziran ;-))

Dobro, pašemka, jel ti zbilja misliš da je npr. ame zla?

Ajme, sorry, sad tek vidim da imaš gore svoj blog, a ja te ovdje zapričavam... Odoh ja prošetati starinu, a zli nek zlikuju, dobri nek likuju, i tak :-))

Nije Ame zla.
Ame je Ame. :-)

Amen! :-))