Vrime...
Dugo sam na vrime gledala ka na neprijatelja...Ne znam zasto, al odmalena osjecam taj pressing kako sve moram napravit u sto kracem roku ne pitajuci za cijenu tog trcanja....I sve to kad sagledam zbilja je dalo neke rezultate koje mnogi od mojih vrsnjaka nisu jos postigli....I tako sve super, sve pet...i ja sam sebi vec skovala plan za narednih pet godina....
I tako....sad sam nakon gubitka osobe u koju sam bila nesretno zaljubljena napokon naucila da se zivot ne moze crtat i da mi je vrime zapravo najbolji prijatelj...Vrime me uci kako zavoljet sebe, kako zapravo prepoznat sebe i definitvno kako se naucit reci ne kad ti tako mozak kaze....Emocije i razum su odvojeni... Razum je taj kojeg treba slusat jer emocije s vremenom zalijece....Razum daje rezultate dugorocno gledano, a emocije te mogu odvest u propast..I sad da ne bi sve ispalo tako crno, mislim da bez strasti ne valja ni zivjet....ali isto tako razumjeti sebe je proces kojem te uci vrime i zato sebi za svoj 28 rodjendan koji se priblizava zelim da biti sam ne znaci biti bezvrijedan..i da prihvatim vrime kao prijatelja koji me provlaci kroz zamke zivota....
05.03.2005. u 22:11 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Lijepo razmišljanje. Ja sam evo, do ovih mojih godina naučila da su emocije energija, želje i usmjerivači, a razum je onaj što ih drži da ne pogriješim (barem ne jkako :)))))) )
Autor: samostalna-drustvena | 05.03.2005. u 22:17 | opcije
Ne slažem se s tobom......mislim da si ti ono što se najednostavnije može definirati kao jako emotivno inteligentna osoba.
Oslanjati se na iskljućivo razum......užasno hendikepira!
Autor: Che73 | 27.04.2008. u 20:07 | opcije