Ručkić krčkić

okrutnost travnja će nam krckati pod zubima
reći ćeš lijepe su djevojke dok to ne znaju
omotane čarolijom nemoći
večeri su hladnije nego što izgledaju i duže od sjećanja
svijet bridi pod tabanima neku svoju melodiju
koja dugo i nemirno putuje do uha i stane
nepodatna jeziku
reći ćeš naše zime su postale okrutnije od proljeća
djevojke su lijepe dok to ne znaju i samo prolaze
kao dani koji su duži nego što izgledaju i brži od sjećanja
omotani čarolijom nemoći
ja više nisam lijepa rekla sam lani
ali me kiša više ne može otjerati s trijema
sve više volim njene bubnjeve i bitke vjetra s granama
koje su borbenije nego što izgledaju i žilavije od sjećanja
omotana čarolijom nemoći
znam što ćeš reći

djevojke su lijepe dok ne dođu na net?

Možda, Pilipe... ovisi što saznaju na netu.

Danas sam, šetajući sa šaponjom, prešla na drugu stranu susjedne mi ulice, onu stranu kojom rijetko idem, i vidjela da su zatvorili još dvije trgovine. Sad cijeli niz izloga zjapi s malenim natpisima "Zabranjeno plakatiranje".

I bilo je baš tako gadno sivo, i gnjecavo, i neveselo po svakom pitanju da sam posegnula za svojom starom antidepresivnom taktikom, a to je sjetiti se da je sve privremeno; da će proći; i biti bolje.

sjebe ih masovna ponuda gluposti kao virus

E, al danas sam se prvi put zapitala hoću li ja to doživjeti: hoću li ikada više vidjeti svoj grad sav raspojasan, trgovinice iste vrste jedna do druge a sve posluju, imaju svoje stalne mušterije, ljudi hodaju ulicom i mozgaju o tome što sve mogu i hoće li stići, svugdje neki radovi, nešto se mijenja, izgrađuje, dodaje, novosti su dobrodošle...

I tak, ja svoje zimske depre obično ograničim do travnja, koji je uistinu najokrutniji mjesec, ali me razbudi i potjera iz mraka; tak sam i danas samoj sebi rekla, bit će bolje u travnju: bit će više sunca. Grane će propupati. Odjenut ću svoju mekanu, mekanu sportsku jaknu. Lovit ću sunce i neću preskočiti niti jednu njegovu krpicu!

I znam da sam u pravu i da za sve postoje rokovi: godinu dana korote; medeni mjesec; martovsko ludilo; travanjsko okrutno buđenje.

I tak ti je nastala ova pjesma, Pilipe, nekakav prijevod ovih mojih ufanja u melankolični jezik strepnje, sjećanja i bodrosti, a svi likovi u njoj su ja, kao i svi likovi u snovima, a kakve su zapravo djevojke neka odluči onaj koji ih gleda milošću svojeg pogleda.

djevojke su lijepe dok to ne znaju :-)

Onda su najljepše. Ali ja mislim da su lijepe i kad saznaju. Sve dok se tome vesele :-))

divna.