Ručkić krčkić

***
jednoga dana majka me poslala na tržnicu i rekla mi uzmi si nešto ljubavi
(loše je stajala sa zarezima i prevertom kojega sam i ja voljela
kao i mrežice s velikim očima i zagrade bez okova) ali nije mi dala dovoljno
a ja se ne znam cjenjkati nikada nisam naučila opčinjena ništicom apsoluta

i ne znam je li bilo proljeće ili ono čudno doba kad se zima rastače mirisima
koje vidim u bojama i pomislim da je cvijeće sakriveno u pukotinama smrzotinama podrumima pored tople mačke bez vlasnika i žudnje za pticama negdje u brbljavim snovima na visokim žicama kroz koje bruje damari ustremljeni drugima

i zato ništa nisam kupila

pokupila sam s tezgi šareno zaboravljeno odbačeno nepotrebno prije umiranja teško u mojoj mreži sa sve većim očima
bit će dobro za gozbu s gladnima
ako upijem sunce obrazima
ako raspjevam škripu koraka

do vedrine

bila sam jako mlada

Najbolje se cjenkamo kad nam nije stalo za stvari koje ne trebamo.

Za ljubav se ne cjenjkamo. Mislim. Ja nisam nikada.

Ako se cjenkamo onda nije ljubav.

Pa evo, u ovoj pjesmi, ljubav se pokupi, nađe, spasi, zamisli, izmisli... Viš, nekad me blog nadahnjivao za ovakve pjesme, ovdje sam ju napisala. Valjda zato jer sam bila svježa, samo sam upijala.

Dobar je blog.

Eh, tebe sam noćas sanjala, pašemko! I budvara! On je u Maksimiru sagradio neki pano djeci za igranje, neku drvenu ploču, mislim da je bila u obliku debelog indijanca, u koju je zapiknuo puno strelica za pikado. A onda lisice (!!!) i djeca dotrče i vade te strelice. Nas dvije smo se dogovorile da se ondje nađemo za otvorenje i upoznamo budvara :-))

Tebe sam u snu vidjela, bila si niska, vitka, kratke smeđe kose. Njega nisam.

:-)
i ja sam ovih dana razmišljala o zoološkom vrtu i Maksimiru.....
vrijeme je sve bolje i bolje.
Imam tamnu kosu, 171 cm, vitka sam, a kosa mi je kraća, jedva za repić :-) srele smo se znači u astralu s Budom.

Pa nisi baš niska, viša si od mene, ja imadoh 169 cm u visinu, ali mislim da sam bar jedan izgubila putem. I ne vjerujem ti ja u astrale, nego sam zaista sinestetičarka, vidim glasove u bojama, štoćereć, vidim i natipkane riječi u bojama dok ih izgovaram svojim unutarnjim glasom, a onda valjda vidim i one koji ih pišu.

Ja osjećam- osjećajno znanje.
Ne kada ja to hoću, nego samo izroni kada treba.
U pravo vrijeme.

Ja se najčešće služim razumljivim jezikom svojeg racionalnog dijela, ali kad pogledam npr. ovaj pjesmuljak, ili se prisjetim nekog sna, uvidim da znam puno više, da znam zapravo sve odjednom, samo nije linearno i zato je teško priopćivo drugima.

U rolu pjeva pečeno u višeglasju, nježno cvili.
U podlozi pucketa ritam sokova i ulja.
Miriši i grije cijelu kuću.
To je nedjelja.

Jednom me prijatelj pitao zašto on stalno ima osjećaj da sam pametnija od njega, a zna da sam u svim stvarima razumskima i logičnima gluplja, tj. manje okretna, manje uspješna... Rekla sam da mislim (a mislim da to i sad mislim) da je to zbog toga jer ja nekak drugačije gledam nego većina drugih ljudi, da imam drugo očište, i zato valjda vidim što oni ne mogu, a vrijedi i obratno. Ili ja jednostavno vidim (i) druge ili drugačije stvari, pa to može ispast pametno.

Smeđe, zeleno, ljubičasto, roza, žarko crveno. Takve ti je boje pjesmuljak. Podloga je zagasito zelena.

Linearno je ljudska izmišljotina.
Linearno vrijeme, riječi u rečenici, slijedovi, nizovi....
inače je sve zrakasto i kad pipnemo ekran diramo sve virtualno,
kada diramo stol diramo sve materijalno.....ćutimo.
Osim kad se uspaničimo....onda je krkljanac.

Ja ti to svoje viđenje zovem "kugla meda". Pa onda upiknem gdje stignem, jer se neprestano vrti, jako, sumanuto brzo, i lovim curak. Taj curak velim drugima. Inače se uopće ne bismo razumjeli.

A logika je divna, pregledna igra.

Pečem pureći dobatak i jako sam gladna. Uz njega ću mlince sa špinatom i ajvar, ili pečene paprike, ne znam još. Pijem bijelu bevandu koja me već pomalo fata na prazan želudac, kad pojedem, zaleći ću, a onda prevoditi, prevoditi, prevoditi, i praviti se da ne kužim ono što ne bih smjela skužiti, ufff, sreća što većina ljudi misli da je prevesti nešto sasvim lako, jednostavno zamjena riječi, a nije, nego je dubinsko shvaćanje koje mi često uopće ne prija.

Probala sam objasniti svom bivšem da bih voljela popiti čaj i razgovarati samo o čaju, tu i tamo neka riječ.
Ogromna količina riječi radi konfuziju.
Ljudi s kojima je ugodno šutjeti. To je rijetkost.

Logika mene podsjeća na mehaniku- dijelovi, komponente, kako što radi, šarafi.....
analiza, kod mene juhica, karfiol, pečeno pile i mladi krumpirići, a već sam se najela ranije....
sada bih samo jabučicu...
Ti kad prevodiš gađaš duh (smisao), a to je deliktana stvar.

Pašemko, naj zamerit, ali rekla bih da ti prvo trebaš ispucati svoju potrebu da KAŽEŠ. Nije problem u temi, niti u bivšem, nego čuči u tebi samoj. Nije važno o čemu se priča, niti o čemu se šuti. To dođe samo po sebi kad smo namirili ono što je između. Idem zakuhati mlince.

Ajd!

Kad budemo jako stare znat ćemo ono što sad samo naslućujemo.

srrk..valja neke spoznaje odgoditi.

Meni vinčeko+voda mrak.
Fino me opusti.

Kaj su damari?

bilo?
kaže gugla.

Ja bih rekla da se cjenkamo za ljubav.Stalno.
Jer se u cjenkanju radi o cijeni koju smo spremni platiti za nešto.
Cilj je dobiti što više za što manje.

Što smo manje dali, više nas veseli.

Ili sam u krivu?
ček da razmislim malo..

Prokopat ću po iskustvima.

Rado bih da je sve bilo džaba.

Ali nije.

Čini mi se da sam prestajala voljeti kad bi cijena postala previsoka.

Hm..ali nemam cjenik.Niti su ga drugi imali.
Uvijek se cjenkamo i važemo koliko dobijemo u zamjenu za uloženo.
Kvit.

Ajme što je bilo dobro!!! Ne znam bi li se ovaj moj ručak mogao ikome drugome svidjeti, jer neobična kombinacija okusa (maslinjak, suhe šljive, meso, sol, mlinci sa špinatom...), ali meni je MRAK!!!

Božo, mislim da volimo onoliko koliko smo ljubavi dobili. Meni majka nije dala dovoljno, kaže pjesma. Zato se nisam cjenjkala, ali nisam ni tražila više, uzela sam ono što bi inače propalo. Eh, sad... - jel to neka lošija ljubav?

Ljubav nije džaba.
Ne dolazi u paketu na kućnu adresu.
Nije zaštićena trovremenskim taftom.
Ne podrazumijeva se.
Nikad nije ista.
rekla bih ja.

Možda ti nije dala onu koju si trebala.

A ljubav nije predmet cjenjkanja, to je nešto što jednostavno nastane nakon zaljubljeničkog i početničkog uspostavljanja granica, kompromisa, nakon što preživimo kao par i to onda kad nam više nije baš toliko važno da par budemo, zato jer to jednostavno podrazumijevamo. Kad si više nismo zanosni, ukratko. Mislim ja. Ljubavno prilično neiskusna.

Hm.

Ne bih rekla.

Ne da mi se sad sve to skup prevoditi u jednostavni, linearni jezik logike... Niš nije džaba, naravno, ali ljubav nije osobito lakoma, traži puno manje nego strast ili zanos, valjda zato jer ima više samopouzdanja.

To je prijateljstvo.

Zato valjda i može poštivati tuđe želje, a ne samo gurati svoje.

Ljubav je strastveno prijateljstvo.
Meni.

Tebi ljubavnik nije (i) prijatelj?

Meni ni muž nije bio prijatelj, V.Kasnije sam naučila da se može miksati.

Otprilike tak, da, prijateljstvo u kojem ti je seksanje gušt. (Valjda sam odveć sita da mislim o žešćim aspektima strasti, sorry!)

Bila sam jako mlada:)

Mnogim ljudima muž/žena nisu prijatelji. Ja mislim da je to grozno :-((

Kajaznam.
Nije ni loše.Nije teško biti u braku samo s ljubavnikom.

Zato su ti jebeno dobro upareni ljudi tako jebeno hermetični: oni ne trebaju prijatelje, nego društvo. Nemreš na njih računati kad trebaš prijateljstvo.

ako jedno u priči ne postane nezadovoljno.

Dada.
Dosadni su:)

Ne volim kad me ljubavnik opterećuje onim dijelovima svojeg života u koje me, zapravo, ne uključuje. Onda mi je draže da ode doma i sam ili s nekim prijateljem/prijateljicom brine svoje brige. Vrijedi i obratno, ljubavnike nastojim poštedjeti onih svojih aspekata koji su u našem odnosu nebitni.

Nemre njih rasturiti malo povremenog nezadovoljstva. Oni uvijek na koncu konca zbroje pluseve, jer su na minuse tak i tak oguglali. I to je lijepo.

Zbog osjećaja da ne plaćaš dovoljno za tu uslugu.

ili?

Idem prošetati psa dok još ima malo sunca i topline, a onda horizontala, pa tlaka. Baj-baj!

cmok!

Zbog istog onog razloga iz kojeg od prodavačice u pekarnici ne očekujem da mi skuha ručak, božo. Jednostavno nije takav odnos. Nismo si tak dobri ;-))

:)

Bilo bi lijepo kad bismo povremeno mogli iskočiti iz tračnica i neopterećeno se prepustiti.
Mislim si ja.

hhh..
Ako ovako nastavim jednog dana ću nakon 2 bevande samo staviti veš za tjedan dana u k plus vrećicu i prepustiti se.Nečemu.

nego..skužila sam da o ljubavi pričaš slično kao što pričaš o Bogu.
Ne vjeruješ baš.

ili mi se učinilo.
nemam pojma...
gibam.cmok!