LLAP

Sms: „tu sam, parkiralište s pogledom na rivu…. u autu…. ispred fontane“

More se lagano ljuljalo, kapljice kiše plesale su po njegovoj površini…. Pitala se, vide li zvijezde tamo negdje… gore… visoko u svemirskom prostranstvu svoj odraz na morskoj površini? Gledaju li ju kroz oblake? Navijaju li za nju?
I dok je prstima nervozno vrtjela resice na marami kojom se ogrnula, molila je i zvijezde i mjesec i cijelu sunčevu galaksiju ….. da sve prođe u redu.

Krenula je dalje. Srce joj je ubrzano tuklo. Strah i nervoza. Hoće li to prvo viđenje, taj prvi susret zaista proteći onako kako su si međusobno pisali?
Ili će zbunjeno i sramežljivo gledati u pod, razočarana onim što vidi.
A on? Hoće li on biti razočaran njenim izgledom… jer, i to je bilo bitno, ma koliko si to ne priznavali….

Kroz glavu su joj proletjele one dvije slike koje je mejlom dobila od njega. I kako ih je doživjela i kako mu ih je „opisala“.

Prva.…more u daljini….muškarac u punom zamahu, diše i živi život punim plućima….macho man koji oči skriva ispod sunčanih naočala… malo „jači“ lančić oko vrata…. pun adrenalina…. nije izgledao poput slomljenih žica ….muškarac koji bi ju u trenu mogao oboriti s nogu…. muškarac koji bi ju, nakon što ju osvoji i zasiti je se, u trenutku mogao odbaciti bez imalo griženje savjesti ….. ali, dio slike bio je odrezan, odmah je to shvatila. Zašto i čemu, pitala se već onda, čim ju je vidjela… još puno prije nego su se „pronašli“. Pitala ga, dobila odgovor i to je to….. prihvatila je odgovor bez puno sumnje. Vjerovala mu je.

Druga …… izgledao je ili umorno ili usamljeno ili čak tužno…. Izgledao je kao neko tko treba utjehu i zagrljaj. Izgledao je kao neko kome NETKO treba. A i njoj je trebao NETKO.
Poželjela se stisnuti uz njega.
Pomislila je.... da to što joj je ta slika govorila o njemu, treba i njoj.
Pomislila je….ahhhh…. kako bi bilo dobro leći pored tog muškarca, zagrliti ga i stisnuti se uz njega….. osjećati se sigurno i zaštićeno, kao kad se poslije dugog lutanja vratiš kući i znaš da ti je tu mjesto i da tu pripadaš….. u zagrljaju takvog muškarca baš tako bi se i osjećala.

A da mora birati između ta „dva muškarca“, uvijek bi odabrala ovog drugog.
Zajedno sa njegovim slomljenim žicama.

Kombinacija te dvije slike i tih dvaju dojmova ….. bila je to opasna kombinacija.
Ali tada još nije ni sanjala koliko….. i kako će se to odraziti na događaje koji su uslijedili.

Kroz glavu su joj proletjele one dvije njene slike koje je ona mejlom poslala njemu. I neki od njegovih komentara.
Za prvu …. rekao je „te tvoje okice, lijepe, inteligentne, prodorne, diraju me pravo u srce i nemogu da ne poželim gledati ih do kraja života.”
Ma da… nije baš povjerovala u to, ipak je toliko bila realna… ali…..koja bi žena mogla ostati imuna na ovakve riječi?
Za drugu, najsvježiju … rekao je da je drugačija od prve. Nije pitala kako drugačija.
A možda je trebala.

Sjetila se kako je izgledala na početku…. Gubitak kilaže utjecao je i na fizionomiju lica, oblik tijela, guzu, noge….. Sve, baš sve se smanjilo, al grudi najviše.
No, njoj to i nije bilo toliko bitno, al muškarci …. muškarci vole da te “ima”.
Čak su joj i kupaći kostimi postali preveliki…. srećom je ljeto … do jeseni će vratiti dio kilaže, bila je uvjerena.

A i što se sad moglo promijeniti, u tako kratko vrijeme prije susreta … ništa, baš ništa.
I jedno čemu se nadala… je …. da i njemu to neće biti najvažnije… jesu li dvojke ili trojke. Sa svojih 40 godina još je dobro izgledala. Ma samo da sve prođe u redu …. i dalje se molila u sebi.

A onda se sjetila razgovora zadnjih par dana.
Razgovora u kojem je rekao da konačno stiže u njen grad na obali Jadrana. I kako joj je tijelom prostrujala bol….. ona slatka….
Razgovora u kojima su i susret i ispijanje “kave” pali u drugi… treći plan.
Razgovora u kojem su iz prve, druge pa čak i treće brzine, naglo prešli u petu.
Razgovora u kojima su zaključili da je ispijanje kave, naspram onog što su oboje tako žarko željeli, tek gubitak dragocjenog vremena. Jer, tko zna koliko će dugo moći ostati i kad će opet morati na put…. i kamo …. i na koliko dugo ….
Nisu željeli gubiti vrijeme. Naprotiv, oboje su jedva čekali da pripadnu jedno drugom. Emotivno već jesu, sad su željeli tjelesno.

Koračala je ispred parkirališta, prošla ispod svoda i kioska …. Vjetrić je donosio miris mora i ribe, roštilja …. nedaleko od mjesta susreta nalazili su se redom, jedan do drugog, restorani prepuni ljudi …..sezona je bila u punom zamahu

Oko nje vriska djece…. Strani jezici… zveckanje pribora za jelo … smijeh … iz daljine je dopirala muzika s neke od otvorenih terasa hotela….
Bilo je toplo, sparno …. kišica je i dalje lagano rosila, al to nije smetalo ni njoj ni ljudima oko nje.

Ugledavši fontanu, zastala je …..

Štiklama je ugazila u fuge između kamenih ploča pločnika …. Nakratko se osvrnula oko sebe, pazeći da prenapadno ne gleda lijevo, u red parkiranih automobile.
I baš kad je rukom posegnula u torbicu s namjerom da uzme mobitel….. ugledala ga je.

Prilazio je brzim, dugim koracima ….
Bilo ju je malko sram, al začudo…. nekako se iznenada osjetila smirenom…. ili pomirenom ….
Svi strahovi su nestali, sva nervoza ko rukom odnešena …. sad više nije mogla ni htjela natrag…. i biti će što biti mora.

Prišao je …. pružio ruku …
I rekao: bok, ja sam X
Odgovorila je: bok, ja sam X …
Jednim ga je pogledom odmjerila …. Adidas trenirka….visok… tanak… vidjelo se da je sportski tip i da drži do sebe ….
Tjelesnom pojavom više je sličio prvoj, macho slici.
Facom… bio je bliži drugoj, samo ipak s par kilograma manje. Ispunio je sva njena očekivanja... čak i više.

Ali pitala se….hoće li moći ostati ista i stajati iza svih onih riječi što ih je virtualno izgovorila?

Nije bilo ni davljenja ni one nježne i duboke…. Previše je ljudi bilo oko njih….. ljeto, sve prepuno turista….

I dok je kišica je i dalje lagano sipila, poveo ju je do auta …. otvorio vrata …. Sjela je, malo stisnuta i u laganom grču, ali i dalje odlučna da ne odustane.

Ušao je, sjeo za upravljač. Upalio motor automobila. Svjetla su se automatski uključila.
More je zabljesnulo i dio bljeska vratilo natrag.
Okrenuo je glavu prema njoj i pitao: smijem li te poljubiti?
Bojažljivo i tiho promrmljala je: smiješ

Nagnuo se i svojim usnama blago dodirnuo njene.
Usne su mu bile tople, a poljubac lagan…mek… i nježan. Nije bilo ni forsiranja ni žudnje u njemu …. I to joj se jako, jako svidjelo.

Bio je to njihov prvi poljubac.

nastaviti će se …. možda :-)))


Uredi zapis
17.11.2012. u 18:49 | Editirano: 17.11.2012. u 18:58 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar


............... za vas priredila: Bell13