TKO ĆE DUŽE IZDRŽATI I KOLIKO ĆE OSTATI ? (bez vode pod vodom)

.....isuu miki ?


.... iz mojih vremena vožnje tramvajem

Alzo dakle!? Ugodnog li iznenađenja!

Uglavnom, u životu rijetko sam koristio javni prijevoz. Sa 20 godina sam već imao svoj auto,
kasnije u štali po dva, tri... tako da nisam bio vezan uz javni prijevoz.

Sjećanje na tramvaje me uglavnom veže uz djetinjstvo i srednjoškolske dane. Kakva je to bila
uživancija. Otvarali smo vrata sami i kad nije bilo stanice, a prema kondukterima sam gajio
posebnu ljubav.
- prijelaz molim! - iako ga nisam trebao, volio sam da mi kondukterka ili kondukter šara po mojim
kartama drvenom (plajvajz) olovkom koja je na vrhu imala štambilj sa brojem (53). Zašto sam
upamtio baš taj?

Jednom, vraćajući se s čage (Big Ben) naravno zadnjim tramvajem br. 2 smjer Žitnjak, s trga u
11.30 po nepisanom pravilu ulazilo se u sendvič ili na pulfer. Ne zato što nije bilo love (svi smo
imali iskaznice s blokovima, kasnije s pokazima) nego tko će se voziti u „smrdljivom“ tramvaju
kad je ljepše vani na vjetru, možeš pušiti, dobacivati prolaznicama i naravno praviti se važan u
tehnici prestrojavanja u sendviču kada je tramvaj skretao na raskršćima. Mislim da bi nam i
spajdermen bio zavidan. No nije bilo baš uvijek bajkovito. Sjećam se tadašnjih prijatelja koji su
ostali bez jedne ili obje noge, ali srećom nikada iz mog društva nije nitko poginuo.

Zašto štambilj 53? Kondukteri i vozači su oduvijek intervenirali i rastjeravali nas s nama dragih
pozicija (valjda za naše dobro), iako smo im kroz prozor pokazivali da imamo karte i da se ne
švercamo. Badava. Uvijek negdje već u predgrađu (mi smo to znali, poznavali čak i njihove
međusobne signale) dva ili tri konduktera zajedno s vozačem, zaustavili bi naglo tramvaj između
stanica na opće čuđenje putnika i krenuli u lov i rastjerivanje nas u sendviču ili na pulferu.
Kondukteri srećom nisu imali oružja osim gore spomenutih olovaka s štambiljem, za razliku od
vozača koji su pod obavezno koristili željeznu šipku kojom su se nekada prebacivale skretnice.
Uvjeravam vas da takva šipka kada vam dodirne leđa ili noge nije ni malo bezazlena. Naravno da
nisu svi i uvijek uspjeli pobjeći. Tako sa i ja bio jednom ulovljen. I što će sa mnom osim da mi
spomenu i nabroje svu rodbinu i zalijepe pokoju pljusku. Služili su se i suptilnijim metodama.
Ulovili bi za glavu, otkrili čelo (tada smo svi nosili bitlsice i šiške) i udri svojim štambiljima dok se
najmanji dio čela bijelio.
Eto tu je taj štambilj br. 53 pedesetak puta poljubio moje čelo koje se tjedan dana plavilo (to se
nije ni ribaćom četkom, vimom i radionom dalo skinuti) i tako me stavilo na ruglo i podsmjeh
svekolikog pučanstva.

No pečati mi nisu ostali u ružnoj uspomeni, da pače nebrojeno puta su me spašavali. Profesori u
školi su imali poštovanje prema kondukterima i prema plavom brojčanom pečatu. Kondukterska
izjava ovjerena potpisom i pečatom na poleđini tramvajske karte vrijedila je više od liječničke
ispričnice.

- teta (striček) kondukter (nikada drugarice ili druže jer bi se odmah osjetili odgovorni Titu!?)
danas imamo test a ja nisam stigao ništa naučiti i dobiti ću jedinicu. Molim vas hoćete mi na karti
napisati da kasnimo radi iskakanja tramvaja s tračnica (nekad ništa neuobičajeno) ili da se desila
nekakva nesreća pa tramvaj kasni (15, 20, 30 ili više minuta ovisno o procjeni)? Prosimmm...

E tu smo bili saveznici, naškrabana nebuloza s potpisom i pečatom službene osobe pa sad neka
se netko od profesora usudi napisati neispričani sat. Naravno da se ponekad pretjerivalo u tome i
bez potrebe, ali uvijek je upalilo. Bio sam zaljubljen u taj pečat.

Ajme kuda me priča odvede a želio sam napisati kako sam nedavno odlučio otići u grad javnim
prijevozom i kako sam se (ugodno) iznenadio izgledom i vožnjom tramvajem.
Za razliku interijera kojeg sam pamtio, kao da sam ušao u „spejs šatl“. Vožnja tiha, osvijetljeno
kao Betlehem, svemirske stolice, svjetleći panoi s nazivima stanica, sve se to još ponavlja u
razglasu, automati za poništavanje karata s kolor displejima a nigdje rupom gdje možeš kartu
poništiti, dok me nisu prosvijetlili suputnici da ima takav samo jedan kod vozača. A vozač?
Kao da upravlja Enterprajzom u Star Trecku samo mu fale komandant data i sedma od devet.
Jednom riječju oduševljen. Jest da to nije bilo u špici niti mi se žurilo, ali sam si obećao da ću
prvom prilikom opet u tramvaj i to ovaj novi makar propustio par starih.








Link

Link

Link

Link

Link

bad, vidim da tramvaj imaš a iskrica ti ipak...čežnja? wellcome back!

Malo su me navozali, provozali i izbacili baš na ovoj stanici :))))
pozdrav MAI

pa mogu ti reć da je čežnja u stvari obostrana...gotovo da nema neko suvislo bloško muško? osobito ono koje se usudi zač med nas žene?

sječam se tih starih tramvaja...zvanih čežnja...:)))

Pozz vrbi
da sjećam još osjetim miris, zvukove (rondanje i cviljenje)
hahhaaaaa

MAI ne mogu si pomoći. Vidiš da me izbacilo među vas a ne stanicu dalje koju sam očekivao

a čuj, uvijek moš otić na...prelaz!

MaI...... to mi je bila manija, uvijek prelaz molim!

Vrbi........
gdje je cyb? Nismo bili u istom tramvaju...valjda je izašla na nekoj drugoj stanici... :))))

ha ha znam i zakaj! tad si mogal kondukterkama zavirivat u one prugaste raskopčane košuljice...a bujne grudi...a svi se tiskaju...hm...nije bilo lako u to doba u tramu? a sad nema nit sisa, nit prelaza...samo...automat!

Mai još su i vikale guraj, guraj, sredina naprijed, gurni to malo jače......

pa sad ovo guraj..hm..to su možda vikale tebi, ja se sjećam samo onog...sredina naprijed!

ajoj, pa sad tek vidim da si ti napisao cijeli esej...a ja vidjela samo sličke? zato i nema cura...one još čitaju?

U tom guranju svašta se dešavalo ali niko se nije bunio osim ako su
bile kumice s košarama radi košara

bud...tu je ona...pojavit će se...:)))))

vrbi ...... ona jedina blogu daje svemirsku dimenziju :)))))
dok se mi bavimo prizemnim stvarima

dobar dan :))
a jesam li ti rekla ?doci ces opet budvar :)

...nekad se i autobus vozio zavezanih očiju....a danas....jedva da znaju i sa đps-om......http://youtu.be/CxedfzEv6wg...:-)

CYB....... već sam se zabrinuo

Ma nemoj,neki poseban razlog?
Nisam dobrodosla na ovim stranicama, volim vratiti komplimente .)))

Osta..........danas u tramvaje ugrađuju volan.
Hvala na linku, obožavao sam ovaj film.............

CYB.. ne razumijem zašto nisi dobro došla na ovim stranicama.
Nešto se dogodilo dok me nije bilo?
Nisi ti tako slabašna da bi te netko nezasluženo stisko? ;)

Bud, dodjem i iskljucim se, vjeruj mi tako je najbolje
ne prepoznajem bas kvart , tu gdje si izasao :))

Opet na iskricu cyb a taj kvart ti jako dobro poznaješ, mogla bi biti
kvartonačelnica ..heheee

Hmmm, meni se smijesi Neograd :))
ahahahhahaa
mozda da stavim naocale, ili lupu :)

pazi cyb da te tamo pre dugo ne zadrže ipak ti imaš obaveze
u svom kvartu kao npr. glasanje :)))))) umirem smijehom

Na njihovom teritoriju sam mazena i pazena, nema beda
imam i pratnju :))
Bud, glasanje? hi hi
zezas ti mene majo, ha? :P

majo da........... :) ali ne zločesto, dobrosusjedski

Bud, dargo mi je da si dobre volje ,
idem sad, dobrosusjedski i ti lijep pozdrav :)))

Pozzz cyb. Čuvaj se gorštaka..................

Budvar,ja sam prostakuša od glave do pete,meni ovdje samo pada na pamet kako se i za što povatati,kad on krene kočiti,shvaćaš...da...

Ani ... nisi prostakuša to je ozbiljni problem. Ako nema kakve ručke u blizini
preostaje zubima za zrak. Nama (muškima) je lakše jer instinktivno tražimo
air begove a uvijek se nađu u paru........

i kod ovog fensi modela gore Ice- blue ,nekako sve strši??bo.. Biram proljev smeđi,starinu,patinu i naviku :))idem linkove odvrtiti da vidim u kojem si điru? :)

opaaaa mikiiii ihaaa

Tramvajskom Ani... glavno da se kotrlja..........

pade mi na um ,u prvom bi se ipak osjećala važnije kao da nesem jaja...ono ,navrh,kako kakva kvočka....

lajkam link
U starijim tramvajima je bilo lakše.
U ovim novim bojiš se sjesti jer ne znaš da li je stolac
ili neka naprava za navigaciju!?

mislim da je u tramvaju na trećoj slici nekome ispalo 50 kn
a nema nikoga da ih mazne?