Nesto svoje... (arhivsko)
Zivot na posudjenom vremenu...
Na stranim mjestima...
Sa dobrim vijestima...
Za neke druge...
Za neke drugacije i bolje...
Zar uvijek bas stvari gledas od dolje?
Gdje su sad svi oni sto u prsa se tuku...
Kivni, jalni i zedni...
Na tudju muku.
Glazba je tiha,
Stihovi bijedni
Tisina gluha
I ceznja stalna...
Za necim drugim i necim tudjim
Jer ovo tvoje te cini ludjim.
Zasto je sreca uvijek i drugdje
I nikad nitko naci je nece?
Nije li tuzno zivjet u svijetu
Gdje srece nema ni trece?
Prva i druga pitas me gdje su?
Eno ih leze... Kao dva druga...
U velikom limenom lijesu.
I grude zemlje sto ljudi bace...
Odzvanjaju muklo
Koraci zvece
I vreva ljudi pogleda mrkih
noseci limene velike trube
Parada kica i zvuci tupi..
Posljednji mars te trube jece.
Link
(jel valja sad, san?)
24.03.2013. u 0:23 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
osmijeh .. veliki ..
Autor: black__women | 24.03.2013. u 0:34 | opcije
http://www.youtube.com/watch?v=CtcSIskUir4
Autor: black__women | 24.03.2013. u 0:35 | opcije