Maslinovo ulje prodajem

Svima je poznata istina da je situiranoj dami u nekim godinama muž neophodno potreban.

Robin je bila dama u najboljim godinama, pristalog izgleda, živjela je udobnim životom bogate nasljednice,
ne nije bila ohola, bila je blag čovjek.
Njenim životom prolazili su muškarci, ne, nije ih bilo previše,
neke je dodirivala samo tjelom, neke i dušom, ipak nisu joj bili bitni,
nisu joj bili neophodni,
nije noćima razmišljala o njima sve do onog jutra kad joj je uniformirani vratar njene ljepe modene zgrade na petoj aveniji rekao, "gospođice pisamce za vas".
Bilo je to obično pismo na jeftinom papiru u kojem je pisalo,
"vi ste moj anđeo, život mi je ljep kad god pomislim na vas, vaš obožavatelj Robin"
Robin se samo nasmijala vjerujući kako je to sve šala il pokušaj osvajanja nje od nekog od brojnih udvarača, bacila je to pismo, nije joj bilo bitno.
Od tada svakog dana vratar joj je davao novo i novo pismo, nekad je to bilo samo par rječi, nekad neki citat il pjesma, neki put u pismu bi se našao i mali uveli cvjet, tratinčica, ljubičica, nikada ruža, i nikada nije mirisalo skupim mirisima kako su inače mirisala pisma njenih ljubavnika,
tek ljepa rječ na običnom papiru.
To joj bijaše čudno uplašila se da to nisu pisma nekog manijaka, policija je ispitivala vratara al ovaj jedostavno nije znao tko za gospođicu svakog jutra ostavlja ta pisma.
Sa vremenom ta pisma su joj se uvukla pod kožu, postala joj draga, noćima je razmišljala tko joj to piše, kakav je muškarac taj Robin, kada je poslje dugog odmora kojeg je provela u Provansi vratar joj dao za svaki dan po jedno pismo, Robin ih je razdragano čitala osjećajuć toplinu u duši, čitajuć najnovlje u kojem pisalo "gospođice dobrodošli, neopisivo ste mi nedostajali" Robin je pustila suzu raznježivši se i od tada je samo jedno željela da upozna tog Robina, bez njega su joj noći bile prazne, zabave dosadne, živjela je samo za jutra i njegove nježne poruke.
Jednog jutra vratar nije imao pismo za nju,
pitala ga je dal ga nije možda zaboravio al ne nije ga imao,
jutros Robin nije ostavio pismo za nju.
Bila je neopisivo tužna, tužna nekom prazninom u duši, izišavši na ulicu ugledala je na uglu okupljene ljude, kola hitne pomoći, policiju, na tlu je već prekriven plahtom ležao mrtav čovjek,
pregazio ga je auto koji je pobjegao.
Tupo je gledala u to bezivotno tjelo prekriveno platnom ispod kojeg je samo izvirivala ruka još uvjek držeći malo obično pismo kakva je i njoj pisao njen Robin.
Tko je to pitao je netko?
Drugi je rekao, to je onaj klošar šta se muvo uokolo prosjačuć il skupljajuć boce.
Rabin je tad bolno zajecala "ne,ne to je moj Robin"
klekla je dolje do njega, nježno uzela pismo, podigla platno ugledala poznato lice čovjeka kojem bi tu na uglu svakog jutra dala nešto novca sitno.
Ljudi su je čudno gledali komentirajuć da je poludjela,
a Robin je samo plakala, i ponavljala, moj Robin, moj Robin... kada se malo pribrala poljubila mu je nježno mrtve usne, dogovorila sa vratarom da se pobrine i pozove pogrebnika.
Pokopala ga je na najljepśem grobnom mjestu, na pokop nitko nije došao osim nje i vratara,
na nagrobni kamen dala je da upišu jednostavno "moj Robin"
oporukom je uredila da će ju pokopati tik do njega.
Od tada ju je vratar jutrom čekao sa buketom cvjeća kojeg je nosila Robinu na grob,
i kad bi ju upitali zaśto to radi samo bi im odmahnula rukon i u sebi rekla,
ne vi neznate kako me volio taj čovjek i koliko mi nedostaje moj Robin,
al bar ovako imam svog Robina zauvjek.

vidi vidi moga dragoga prodavaca maslinovog ulja, kako se je poceo tuzno
izrazavati....da da to je ljubav

Lijepa priča o ženskoj zahvalnosti na malo pažnje- redovite :-)

sto posto ga čačić zgazio
a već sam pomislila da ga je sama krknula

zapis...ugodno iznenađenje :)

al ima ga sad zauvijek, e :-)

huh priča:))
al kad ja ne volim tužne, ni sa tužnim krajem://

ljudi grijese. robin je trebao doneti lijepi divlji cvijet i reci: draga robin, zajubio sam se u te, idemo zajedno kod jarca
da kupimo maslinovo ulje. ti ga plati a posli cu ti pokazati u jarcevom masliniku sto robin zna i jos moze.

ljudi grijese. robin je trebao doneti lijepi divlji cvijet i reci: draga robin, zajubio sam se u te, idemo zajedno kod jarca
da kupimo maslinovo ulje. ti ga plati a posli cu ti pokazati u jarcevom masliniku sto robin zna i jos moze.

hm, tekst 2 puta. to se robin umijesao s onog svijeta samo zato da svi vide i cuju da je on jos mogao.

:) ima li toga u stvarnom svijetu,jer ja gorim da ima! :)

Dobro van jutro e:-)
skužajte sta se danas morali čitat ovakvog Jarca, e.

Kraj je mogo bit i drukcji, al ovog puta je ovakav.
Svaka slicnost sa stvarnim zivotom je slucajna, a spol likova ako vam je po volji zamjenite.

Ovi Robin je moga bit i prodavac maslinova ulja po kucama, al mi bilo za da ga Zgazic pregazi, to bi me zabolilo a i toga san se sitija tek danas e.

:)

Magdal bi mi od maslinika napravila bludilnik e;-) vraga izila e:-)

Nu ova mala mi se smije e, ma sta mi se smijes e:-)

Hm, mozete prominit i kraj price kako god zelite i kako god vam pase,
a meni ovo i nije bas neka tuzna prica jer na kraju ipak makar i ovako tuzno oni postaju, i ostaju i imaju se zajedno.