U PROLAZU

...kaže meni jedna gospođa da sam za neku drugu gospođu rekao nešto loše i uvrijedljivo na ovoj stranici, te da sam joj čak što više i ime iznio-/ne nik/, te mi skreće pažnju da to nije kao ljepo. Iznenađen, zamolim tu gospođu da mi predoči to inkriminirajuće što navodno napisah, ali gle nje-ona me pukne u ignor.
Onda se ja pokušam obratiti gospođi koja je navodno oblaćena, jer oćito je povjerovala toj laži, kad i od nje doživim-ignor. Pitam se, što je to u ljudima da se tako sa nekim konfrotiraju-bez da saslušaju drugu stranu, a pogotovo ne razumijem taj kukavičluk u nedostatku činjenica.
Pobjeći je najlakše, ali ne služi na čast.

zajebato brte, zajebato

tako je i meni, prije točno čtrdesetiosamgodinaineki mjesec, dok sam bio mali dječak,
ili momčić, ne sjećam se baš točno, jedna djevojčica rekla da će me reči mami.

ja sam je molio, kumio, kukumavčio, nemoj molim te,
nemoj reči mami, ni svojoj ni mojoj.

ona je ipak rekla, više onako iz čiste zlobe.
no iz stvarne potrebe.

boli te k...... da imaju što reći, napisati budi siguran da bi to napravile javno.

onda sam se ja jako naljutio, pustio sam čak i nekoliko suza,
i otišao se igrati s drugom djecom.

bilo je to jako traumatično iskustvo.

za tu drugu djecu

da, bilo je točno tako, i točno prije četrdesetiosamgodinaineki mjesec,
kad sam bio maleni dječak, čak niti momčić još.

kad se danas prisjetim navedenog, i gotovo sigurno posve izmišljenog događaja,
dođe mi na trenutak da ponovo pustim suzi na volju, neka krene niz obraz, ili neka stoji gdje već.

krelec, svaka čast....s tom traumom stvarno nije lako tolike godine proživjeti.

sada me čekaju brojne političke obaveze,
izbori u nedjelju, izbori u svibnju,
izbori (drugi krug) u lipnju,
ulazak u europsku uniju.
Sve to ovako traumatiziran, a nitko ni dnevnicu da plati.

sžt. jabo politiku

e, ninya, da nisam vaki žilav pitanje je što bi samnom bilo

divim ti se i respektiram tvoju bol.

zahvaljujući nevjerojatnoj žilavosti, a uprkos
brojnim ignorima na kojima me drže,
još sam uvijek nasmijan i nadasve razdragan

ponekad, i samo na trenutak, sam sebi se čudim.
baš si čudnovat velim sebi, onako šaptom da susjedi ne čuju.

mogao bi ja još, baš kao i nenad koji mi je od srca prepustio
ne baš jeftin medijski prostor, nabrajati do u nedogled.
jako je na primjer zgodno kada mi je susjed iz sela
susjedna selu mome ukrao pikule.

Ali to je predramatično za ovako lijep proljetni dan.
moglo bi kod nekih izazvati neželjene reakcije,
pa đe sam onda. da i njega ili nju nosam na duši.

o siroti dječaće......:-(

ne, neću, bilo bi to previše za moja nejaka pleća.

od srca sam se nasmijao prisjetivši se takvih i sličnih događaja koji su negdje u prošlom stoljeću...eh! divnog li dječačštva, ali je zabrinjavajuće da spletke pletu ljudi u zreloj dobi, kada se čovjek eto sjeti djetinjstva!!! Eto-dječja posla!