..dakle ovako..:)

„..znaš, ponekad mi uspije isključiti misli i samo osjećati tijelom...Rijetki trenutci, ali
neprocjenjivo iskustvo. I tad osjetim čak i svoju kožu, prirodne mirise, punu glatkoću,
toplinu koju isijava; od vrhova nožnih prstiju do vrha tjemena..Slušam šum krvi koja
kola sve sporije..pratim si disanje..Gotovo da osjetim kako
me škakljaju vlastite dlačice dok se spremaju rasti...

..zašto se smiješ..pa je, kaj, smiješno je..ali je tak..:))

Doduše, posljednji takav trenutak nije baš bio..uhhh..lagan..
Imaš li ikad osjećaj da ti je u ošitu nekakva praznina..iz koje se širi neka lagana, tupa,
nekako glupa, nedefinirana bol? I ta praznina raste..postaje rupa..koja jede..jede one oko tebe;
uvlači, usisava, ždere...muževe, ljubavnike, sestre, braću, roditelje, kolege, partnere,
prijatelje...grabi i guta halapljivo odnose, veze, misli, vrijeme, prostor, snagu, dah...
A kad nema drugo..grize svoje rubove, moje tijelo...okolonaokolo..malo po malo..
Rupa..sve veća i veća..
Jednom će me progutati do kraja..bez mrvica..bez kapi krvi. Sam tak.“

S.

...zanimljivo...zabrinjavajuće...nekaj se događa;ljubav lije, ili je bila...i ja se tako trenutno osječam, ali zbog prolaznosti...ljubavi, koje niti nije bilo!

lijepo opisano ...sviju uhvati praznina ... nedam joj da pobijedi i postane rupa ...

a daa?
ne bih znala..to mi je frendica napisala u mailu..
ja se nikad nisam tako osjećala
pa eto pitanja: jel vam poznato ovakvo stanje?
Jel to kratkoročno pa da je samo malo tješim il moram
u dublju analizu i izvršit intervenšn :)?

ziher sam da ima low mojo.

ili malo drami ili je jako depresivna.

a nekad malo manična:)

Normalna žena u ranim četrdesetima..Ako mene pitaš.

Ili su kasne tridesete?

bez djece pa stigne mislit.

Da ima djecu i psa koji riga po kući .. rekla bi jednostavno: "Ne diže mi se više"

Reci joj da češće pegla.

Peglanje je zakon.

Idem peglat par sati.
cmok.