Ručkić krčkić

Ne osjećam se dobro na Iskrici. Ni na peveteu, ni ovdje, na blogu. Pevetaši su stereotipni, a meni su ti stereotipi poznati i brzo ih prepoznam, izostane ono razdoblje zabavnog nagađanja i nade, ah, možda je ovaj drugačiji, možda mu treba dati šansu... Ma kakvi! Svi bi oni nekaj na brzinu. Možda ne nepošteno, ali brzo svakako. Zato su ovdje: u RL im je presporo; prenaporno; pa i skupo.

Na blogu me gnjavi višak pretencioznosti, manjak istinoljubivosti i/ili samokritičnosti: ovdje su svi lijepi, sretni, spokojni, uravnoteženi i zreli. Pa pišu o tome da educiraju ostale. I onda im se povremeno (za moj ukus - prečesto) omakne višak informacija. Evo, ja na primjer, više niš ne želim i ne mogu saznati o mainoj pičci, ili o meijinom sveživotnom savršenstvu, više nemrem podnijeti staranovu nejebicu, a nemrem je ni sanirati, iako mi dođe da odvojim dio svojih prihoda i tako ga namirim bar za mjesec dana (vlastitog) predaha... Vučka nisam mogla ni čitati, a sad ga moram još i gledati, prestrašno, na naslovnici ga nekak preskočim, ali na blogu ipak vidim i grozno mi je to što vidim, ne zato što je ružan, to je kategorija ovisna o ukusu, nego zato jer je to što jest, a kad bih to izrazila riječima, riskirala bih svašta, od baniranja do suda, a (meni) nije vrijedan tolikih peripetija. Ne mogu svariti ni pašemku, ili bilo koju njoj sličnu, koje si mantraju u bradu "I want to love someone, I have so much love to give and no one to give it to", a to je citat iz filma "Happiness" Todda Solondza, jednog od najcrnjih i najhumanijih, najtoplijih, najtočnijih filmova svih vremena, jer me silno rastužuju; ne mogu ni ove koji su sve skužili na Iskrici (opet meija, to joj je u opisu sveživotnog savršenstva, dončika i srodnici), jer vidim kroz to kuženje manjak kontrole u životu i jedan sićušni, pusti otočić snalaženja, jednu točkicu osnaženja, i bude mi ih žao, a istovremeno, nemrem ne prezirati takvu glupost, ma tko može skužiti sve, i kak bi to uopće mogao netko tko u glavu nikad nije smjestio niti jednu jedincatu samoniklu misao, iako msli da jest, ali svakoj se korjenčić proteže do nekog popularnog žutila i/ili self-helpa...? Nemrem smisliti niti ove presvučene i/ili "tajnovite" mudrice koji bi poševili kad bi znali kako, ove pasionirane komentatore ironične orijentacije iza koje sklanjaju tko zna kakve pojavnosti i oblike što misli, što tijela, što življenja, ove perolake, pivoljubne, sportsko-navijačke, uglavnom kukavički nevidljive i neprispodobne oba spola.

Isprike svima koje nisam spomenula, ali svi ste tu. Čak i oni koje volim.

Vulgarne su mi slike s gaćama na glavi, ali i slike s gaćama na guzici, općenito su mi vulgarne slike samo u gaćama, a bez njih bi bile još vulgarnije; vulgarno mi je prenemaganje da trivijalnost beats all, da je uravnilovka važnosti recept za zdrav i sretan život, da su vam trbusi ravni poput mozgova i da je alternativa takvoj sreći vjera u nešto iznad toga (ma ljudi moji, SVE je iznad toga!!!) te da se to čak može nazvati pompoznim imenom "filozofija" ili "religija".

Vulgarno mi je kad me netko optuži zbog nezadovoljstva, kao da je to nešto što sam sama skrivila i nema ama baš nikakve veze s objektivnošću, to mi je isto kao kad me netko ružno iskomentira zbog natečenih nogu, koje imam zato jer imam urođenu deformaciju bubrega pa navlačim vodu (CC, gdje si, kak to da nisi reagirala kad mi se to prigovorilo, ti koja si se zaklela da ćeš reagirati na SVAKU nepradu???), vulgarno mi je kad se usamljenost, tuga, frustriranost tretiraju kao zastarjeli modni dodaci, ili kao retro dodaci za koje treba imati kakti malo profinjenijen ukus (laženka), vulgarno mi je stvarati senzacionalističke vijesti od sasvim svakodnevnih, sasvim razumljivih i sasvim običnih promašenih pokušaja uparivanja među blogerima i ostalima... Sve mi je to jezivo. I ružno. I osjećam se ružnom kad to čitam.

Došla sam ovamo s ovakvim ciljem (c/p poruke nekome odavde, sasvim osobno i u prvom licu):

Uvijek se svodilo na to kako se osjećam u svojoj koži, dobro ili loše, kad sam se osjećala dobro, bila sam i privlačna, a kad ne, badave sva ljepota, jednostavno sam odbijala ljude od sebe. Sad imam 52 godine, prilično muka iza sebe, tko zna koliko još muka ispred sebe, nešto uspjeha, premalo zadovoljstva... Dva su načina da prevladam ovu krizu: jedan je da se prihvatim ovakvom kakva jesam i zavolim se takvu, naravno, uz korekcije potrebne za zdravlje, a drugi je da stisnem zube i stešem se u oblik koji mi je prihvatljiv, tj. koji je i drugima automatski privlačan. Meni se prvi put više sviđa: dosta sam ja svojeg života podredila drugima, a još uvijek ga moram podređivati da bih zaradila za život i postigla neke stvari koje blage veze nemaju s tim kako izgledam, ali izgled ih olakšava... Što se muškaraca tiče, sad ću zvučati kao ame, ali svakome od njih koji je mojih godina ja sam čista premija, samostalna, seksi, izvrsna ljubavnica, duhovita, zabavna, maštovita, topla i velikodušna. A što oni nude? Mlohave trbušine, kao i ja. I onda me odjebu zbog moje trbušine, jer žive u uvjerenju da mogu dobiti ravne + sve ovo što ja pružam. Gle, takvi me uopće ne zanimaju! Meni treba frajer s kojim mi NIJE DOSADNO i uz kojeg se osjećam dobro, poželjno, prihvaćeno. Za to treba zrelosti, ne samo moje, nego i njegove. Ja mogu zažmiriti na njegov trbuh ako se sve drugo poklapa, a za sebe očekujem isto.

A mogu zažmiriti i na bloške bedastoće, kad se ostalo poklapa... A ne poklapa se. I mislim da to nije samo zbog mene.

"Pevetaši su stereotipni, a meni su ti stereotipi poznati i brzo ih prepoznam, izostane ono razdoblje zabavnog nagađanja i nade, ah, možda je ovaj drugačiji, možda mu treba dati šansu... Ma kakvi! Svi bi oni nekaj na brzinu. Možda ne nepošteno, ali brzo svakako. Zato su ovdje: u RL im je presporo; prenaporno; pa i skupo."

nakon 3 godine i meni su poznati svi stereotipi..dakle, prepoznjem ih....ali ne bih rekla da većina njih uopće nekaj hoće, osim možda bildati ego..

"Uvijek se svodilo na to kako se osjećam u svojoj koži, dobro ili loše, kad sam se osjećala dobro, bila sam i privlačna, a kad ne, badave sva ljepota, jednostavno sam odbijala ljude od sebe. "

vjerujem da si to spoznala i prije iskrica.com članstva

"Sad imam 52 godine, prilično muka iza sebe, tko zna koliko još muka ispred sebe, nešto uspjeha, premalo zadovoljstva... Dva su načina da prevladam ovu krizu: jedan je da se prihvatim ovakvom kakva jesam i zavolim se takvu, naravno, uz korekcije potrebne za zdravlje, a drugi je da stisnem zube i stešem se u oblik koji mi je prihvatljiv, tj. koji je i drugima automatski privlačan. Meni se prvi put više sviđa: dosta sam ja svojeg života podredila drugima, a još uvijek ga moram podređivati da bih zaradila za život i postigla neke stvari koje blage veze nemaju s tim kako izgledam, ali izgled ih olakšava... Što se muškaraca tiče, sad ću zvučati kao ame, ali svakome od njih koji je mojih godina ja sam čista premija, samostalna, seksi, izvrsna ljubavnica, duhovita, zabavna, maštovita, topla i velikodušna. A što oni nude? Mlohave trbušine, kao i ja. I onda me odjebu zbog moje trbušine, jer žive u uvjerenju da mogu dobiti ravne + sve ovo što ja pružam. Gle, takvi me uopće ne zanimaju! Meni treba frajer s kojim mi NIJE DOSADNO i uz kojeg se osjećam dobro, poželjno, prihvaćeno. Za to treba zrelosti, ne samo moje, nego i njegove. Ja mogu zažmiriti na njegov trbuh ako se sve drugo poklapa, a za sebe očekujem isto."

i ja za sebe i o sebi mislim na isti način..
međutim, sve dok se ne prihvatim ovakvom kakva jesam..trudit ću se za svoj užitak, stisnut ću zube i stesati se u oblik koji je drugima privlačan..jer na koncu..kao što i sama kažeš..nisu jedini kojima podređujemo ne život..nego samo njegove dijelove

Doro, ajmo zamisliti neko zabačeno selo: u njemu živi djeva koja krasno pjeva, a pride i lijepo veze, a bogme zna i skuhati. Nitko živ za nju ne zna. Je li ona drukčija zato jer za nju nitko ne zna? Hoće li ostati ista ako stigne ekspedicija i stavi je na youtube?

Međutim, nije to poanta: nego činjenica da je na Iskrici sve podređeno eskapizmu, i zato neistinito, a zbog toga i neizgledno. Uz časne izuzetke, naravno.

zapraf..nisam skužila šta si time mislila reći..
naravno da će ostati ista..samo će za nju znati svi oni koji pogledaju link na jubi..
ali ništa se promijenit neće ako ona sama ne poželi promjenu..i sama ne učini nešto da do promjene dođe..ako nije zadovoljna trenutnim stanjem..
mora nešto mijenjati ako nije zadovoljna..ne sebe ako je sobom zadovoljna, ali mora biti svjesna da ne može mijenjati druge..čak ni uticati na druge da se mijenjaju ili da mijenjaju odnos prema njoj ukoliko to oni ne žele..

oke..pitam..što misliš zašto je sve podređeno eskapizmu?

Odgovaram: zbog straha primarno, a nacionalnog pesimizma sekundarno. Tercijarno zbog osobne ograničenosti svakog od nas.

Što se djeve tiče, ne, neće ostati ista ako dospije na youtube: volimo zrcaliti sliku koji ljudi imaju o nama, čak i kad je loša, a kako ne bismo ako je dobra; i ne volimo razočarati. Npr., mama moje prijateljice je bila uvjerena da će ova postati drolja kad odraste, i ova je postala drolja. Mama moje druge prijateljice je bila uvjerena da će joj kći postati uspješna poslovna žena, ali loša supruga i to je ova ostvarila. Pojednostavljujem, naravno. Ali to su tipični primjeri.

"Eskapizam je mentalna diverzija, najčešće u obliku zabave, u svrhu „bijega“ od dnevnog stresa i neugodne stvarnosti."
Marko K.

Utrpa ti mene. Neka si.
Ali svodi se na isto.
Naizgled dopadljiv tip, govnar, onda malo pauza, pa opet.
Zar ne?

A u pauzi čokoladni kolač ili nešto slično.

Moram off kad popušim ovu, zato ću ukratko istaknuti poantu: od eskapizma se ne mijenja NIŠTA. A život uglavnom NIJE toliko nepodnošljiv da bi nam eskapizam bio potreban u ogromnim dozama. Shvaćam ga ja, ma, i sama sam znala predvoditi u egzibicijama koje danas opisujem vulgarnima, ali nakon svih ovih godina ovdje, u ovim ogromnim dozama eskapizma, meni je još uvijek isto; a vjerojatno mi ne bi bilo da sam se od te ugodne razbibrige odmaknula, ugledala grozu (ili "grozu") i zgrozila se i onda odlučila nešto promijeniti - sebe ili grozu. I mislim da se na ljude može utjecati. Zar bi itko plaćao basnoslovne cijene reklama kad se ne bi moglo???

ona se neće promijeniti..promijenit će očekivanja..promijenit će možda ponašanje, ali ostat će ista..

a kaj se primjera tiče, roditelji nas najbolje poznaju, jer njihovi su geni u nama, zar ne?

Pašemko, uposli malo svoju sposobnost zamišljaja: ne svodi se sve na tipove, iako je tako preglednije, i unatoč činjenici da sam tebe spomenula kao "tipičnu". Pokušaj s prvim licem: JA.

Ja se osjećam tupo kao cigla.

Hm. Vrlo determinističko gledište, doro. Da sam tako doživljavala svijet, nikad ne bih postala nastavnica. Priznajem, 98% primjera iz mojeg iskustva podržava tvoje stanovište, ali 2% odstupa od njega. I zbog toga mi se nekak ipak vidi da nisam pogriješila. Da imam vremena kao evolucija, svijet bi bio slika i prilika mojim idealima ;-))

oke..
u pravu si..
pitanje je samo..mijenjaš li ljude ili njihovo ponašanje?
oni zavedeni reklamama su i prije zavedenosti bili podložni zavođenosti..promjeni ponašanja..takvoj reakciji na poticaj..promjeni na bilo čiji poticaj..samo treba dovoljno često i primamljivo trubiti..

aak moraš moraš..:)

OK, paško, znači da nešto treba graditi...

Odoh sad, najte kaj zamerit, ili zamerite ak vas volja, kajgod bilo, nek je od srca (srcu), jer tako se bolje kuha!

ja zato nisam postala nastavnica..:))
valjda..;))

Tijelo je petominutna zabava.
Duh/osobnost je ono što nas dugoročno privlači.
Ne bih se zamarala s izgledom- to je genetika.
Meni u ovoj konstelaciji stvari nema trajne sadisfacije.
Ali ništa nije isključeno, premda se ne nadam previše.
Mogu reagirati nikako, ljutnjom, iživljavanjem...
uglavnom nikako- kao cigla.
Ništa bitno se nije promijenilo, osim što je odlično vrijeme vani.

Sve ok.
Bokić :-)

e psssst okej ti je ovo makar me zgurali u jato kako znaju i umiju

cmok

i baš mi guba kaj se nigdi više ne vidim

btw zašto vego misliš da samo ružna žena (debela npr...jer vidim da te to ipak muči) može i ima pravo uživati u sebi? zar doista misliš da obična, normalna, prosječno lijepa žena ne može biti zadovoljna sobom i da ne mora raditi ništa da bude takva? zašto misliš ako je tebi problem ne imati kile da je to i drugim ženama napor? ima žena kojima to ne predstavlja nikakav problem u životu...naprosto uživaju u klopi, čokoladi, kolačima...sexu...kad kažem ne raditi ništa onda ne mislim da mora bit na dijeti, da mora se gledat svaki dan pet puta u ogledalu, da se može počešljat jednom dnevno, da može voljet krpice ko i ti...i tak! zakaj je takav stereotip kod tebe prisutan...kao da nema normalnih i lijepih žena, pametnih prije svega (u granicama podnošljivosti, ali nikako ne narcisoidnih)? jer, ima ih...i hvala bogu da ne ide nužno ružnoća i pamet, da ne idu ljepota i pamet, da ne ide...intelekt u zdravom tijelu...znam, to je izuzetak al ne pravilo...ali ti tak često upravo u stereotipima gledaš ljude? btw i opet si tak u svom stilu dotaknula neke nickove, one druge opet nisi...a nimalo slučajno! jer, ak želiš oplesti neke, vjerodostojnosti radi, bar ponekad opleti i one "neke" tebi drage...poput bože, filipa, slipe (koja je neki dan slavila endehaziju al nisam primijetila da je itko reagirao?). ja kad opletem opletem razlogom (ili mislim da ga imam) pa ću jednako tretirati i tebe i ostale...prema zaslugama. istina, meija mi je posebno draga ali zbog njene izrazite potrebe da gotovo svaki dan prezentira svoju glupost na blogu? pa je metni to ko crvena krpa. no, sve u svemu...dobro si okarakterizirala stanje stvari na blogu...a i šire! iako mi je poznato da je iz tvog ugla posve nebitno ovo kaj sam napisala...ja sam imala potrebu napisati! what done can not be undone!

cmok

i zakaj sebi do radiš? kao da si nadomjestna samoj sebi? tvoj um i intelekt nisu nadomjestak za tvoj izgled. nisi tamo prikraćena a ovdje nagrađena, sve si to ti! kada počneš tako gledati na sebe i prihvatiš da tvoj izgled nije kazna a um nagrada...shvatit ćeš da naprosto ima ljudi...žena koje su ovakve i neke koje su onakve. ja te upravo prihvaćam kao takvu...nikad nisam o tebi razmišljala kao o ružnoj ženi...jer mi je to nezanimljivo. gledala sam te kao ženu koja je zanimljivo pisala. no, primjećivala sam i to da si bila zločesta prema ljudima...nepotrebno? pa sam se pitala zakaj? zato što ne volliš sebe takvu kakva jesi...barem ne onaj fizički dio. jer da da, bilo bi ti dokurca kak ja zgledam, jel zgledam preko ili ispod 60 godina. i koliko ih imam? a mjesecima, godinama sam ti ja bila prva pik zona. onak, o kome ćeš kaj ružno reć..zna se! mai je crvena krpa. ti si meni upravo u tom svom nastojanju da budeš nekaj drugo simpa! jedino kaj si naporna, jer brate kad počneš pričat nitko nemre doć do riječi. a one ti služe umjesto šminke, dugih nogu, zavodničih očiju, usnica...i svega što nemaš! a nemaš to i basta! ja imam to i basta! kaj bi se trebala osjećati krivom kaj imam to kaj imam? hm...nit kriva nit zaslužna. btw stavila si fotku na blog..i to je ok...želiš da te ljudi percipiraju takvom kakva jesi! to je tvoj lik...a pisanje tvoje djelo! i uvažavam te u svom tvojem jastvu! čak i da to ne činim, ti sebe činiš! i to je dovoljno. no, nisi to što nisi. tu sve počinje i završava. btw samo pijem kavu!

i žao mi je kaj te sada nema, iako ću i ja biti svega 15 minuta ovdje...uz kavu! al voljela bih jednom od ovih dana...onak organizirat neko virtualno sučeljavanje...ti i ja...i riječi! ne zato da bildamo ego, ne zato da vidimo tko je bolji...već naprosto da ukrstimo riječi...da nam jedino one budu argument tj. da izrazimo silu argumenta a ne argument sile. voljela bih to...voljela sam to s muškim čovjekom radit, al dugo već nisam...i nemam s kime! a voljela bih s tobom...nekako? ja sam tvoju bačenu rukavicu prihvatila...nadam se da ćeš i ti moju? ako i ne...neću uzeti za uzmicanje..naprosto možda nisi raspoložena. i meni je već pun kurac...bloga!

Mai, a meni je pun kufer tebe. Toliko tupu osobu u životu nisam upoznala, ni virtualno, ni opipljivo. Čitala sam o takvima samo u bajkama, bila je ona neka kraljica koja je svaki dan razgovarala sa špiglom, a na kraju nije baš sretno završila... Međutim, ta očito nije bila toliko tupa. Ti ćeš sretno i prelijepo dok ne otegneš papke. I neka. Uslast ti bilo!

btw vego ja sam razgovarala s tobom...a to kaj se ti nemreš pogledat u špiglo pa od svake žene misliš da je to upravo ono, sorry!

Mai, kao prvo, ti NIKAD ne razgovoraš, nego blebećeš o sebi i to samoj sebi. Valjda da se okuražiš. Neka, shvaćam te. Ali mi ide na živce. S druge strane, možda je stvarno dobro biti tup kad je stvarnost u tako velikom raskoraku od samoobmane? Nikad to neću saznati, hebga, ali sudeći po tebi, uopće to nije loše, osobito kad te tuđi podsmjeh ne dira.

E :-)