sve je pod kontrolom, sad sam ja tu

Znaš, ponekad se bojim da sam preranjiva za tu igru vukova, pa ti pružim vrat i nadam se da nećeš poslušati instinkt čopora. I tad začujem zvuk kapljica kiše na uzalud svježe opranim ulicama. Lomit ću sama sebe kako bi mi bilo lakše i kako bi to poslije sama sa sobom razriješila u nekom dvoboju samoprijekora. I optužit ću se za sve fantazije koje sam tankim potezom lošeg tuša iscrtala po bedrima. Kako ne bih zavrištala što sam te među njih primila.
Poklanjam ti sve uzaludne nade. Poklanjam ti i par dodatnih bonusa da me dokrajčiš. Samo potpuno slomljena mogu opet krenut do vrha. Tamo gdje nema mjesta za lažna nadanja. I ne, ne dam da mi sad opet zapečatiš usne nečim puno smrtonosnijim od poljupca. Okusom zaborava. Ako sve zaboravim bit će to kao da nikad nisam ni postojala.
Neprilična sam. Potpuno neprilična u svojim ulozima. Prokockala sam ambiciju. Srušila cijene svega onog što sam ti oduzela, nekad jako skupog ramena, nekad poprilično uznemirujućeg otetog uzdaha. Voljela sam otimati ti taj krik, ne puštajući te da se pomakneš. Čvrsto zarobljen duboko, tamo gdje postoji samo predaja. Tamo gdje započinje svijet koji sam ti poklonila.

Ides, to nije vuk ni covijek, vec demon, draga :))
inace prekrasno sroceno, ubij ga cim prije :)

...kao neko kraljevstvo bez želja..utopija bez ambicija.