...

Sonja se probudila, protrljala oči prstima i svrnula pogled prema suprotnoj strani kreveta na kojoj je Ivan još uvijek spavao. Zamotan u deku, bio joj je okrenut leđima. Kroz balkonska vrata dopirale su sunčeve zrake koje su osvjetljavale prostoriju i tako pružale znatno ugodniji ambijent, nasuprot prethodnog dana učmale tame zbog nadošlih tmurnih oblaka. Ustala je i stala ispred stakla promatrajući brda i presijavanje plavo-zelenih boja na pučini. Lagano je potegnula kvaku prema sebi i ona je zaškripila. Stisnula je usne, podigla obrve pa se okrenula prema krevetu na kojem je on i dalje spavao. Nije ga htjela probuditi. Tiho je uzela svoju torbu i odnijela ju u kupaonu. Skinula je ostatak šminke s lica i lagano utrljala kremu u kožu. Odjenula je donji dio plave trenirke i bijelu majicu, zatim skupila kosu koju je namotala oko prstiju i pričvrstila je velikom rašljastom ukosnicom crnih zubaca. Spustila se vanjskim stepenicama u dvorište i otišla u kuhinju.

Iz hladnjaka je izvadila voće, nasjeckala banane, ogulila kivi i narezala ga na kockice, a zatim iz malih plastičnih posuda istresla u zdjelu kupine, maline i jagode koje su kupili putem. Sve je to izmiješala žlicom i zalila voćnim sirupom. Voćnu salatu je stavila u hladnjak. Otvorila je vrata balkona da ulazi svježi topli zrak. Bilo je već devet sati ujutro, a tek započelo prvo- travanjsko Sunce bilo je sasvim ugodno. Odlučila je prošetati sama do obale.

Dok je polako hodala ulicom i razgledavala kuće, primijetila je neke ljude koji su uređivali svoja dvorišta. Uglavnom je to bila starija populacija već lagano potamnjele kože po čemu se dalo zaključiti kako je na moru ožujak bio dovoljno osunčan. Spustila se do stjenovitog dijela plaže. Obalu su tvorile niske, nagnute stijene koje su se spuštale u more. Sjela je na jednu od njih, izula natikače i lagano umočila stopala u vodu. Bila je prohladna, ali se nakon kraćeg vremena navikla na nju. Slušala je šumor valova koji su dobošarili o obalu. Zadigla je trenirku iznad koljena i polako se spustila u plićak. Ledena voda joj je na trenutak zaustavila dah. U pličini promatrala je svoja stopala koja su bila bijela poput školjke što se nalazila kraj njih, a dalje u dubini jasno je mogla vidjeti morsko dno prošarano raznobojnim kamenjem i namreškanim sjenama valića. Okrenula se prema obali i dok je oprezno kamenjem koračala prema stijeni dopro je poveći val i pogodio je u leđa zapljusnuvši ju svojim zapjenjenim vrhovima. Brzo je izašla van mokre trenirke i majice, a ispred nje stajao je visoki plavokos muškarac s par svežnja kadulje u ruci i rekao:

- Gospođo, ovdje morate dobro paziti jer s otvorenog mora nenadano zapljusne veći val - nasmiješio se.
- Hvala – također se nasmiješila – bilo je ovo neugodno iskustvo.
- Ja sam Damir – pružio joj je ruku.
- Sonja. Drago mi je.
- Odite se presvući. Jeste li daleko od obale?
- Nisam. Gore uz ulicu – pokazala je rukom – začas sam u vikendici.
- Brao sam kadulje. Vidite, tu rastu među kamenjem – rekao je pokazujući prstom prema njima. – Idem i ja u tom smjeru. Otpratit ću vas.
- Hvala vam, ali nije potrebno. Samo vi nastavite brati – rekla je srdačno i povukla mokre nogavice trenirke natrag do gležnjeva.
- Gotov sam za danas s ubiranjem cvijeća. Otpratit ću vas – bio je uporan.
Krenuli su zajedno ulicom kojom su se polako uspinjali na brijeg prema kućama.
- Kod nekoga ste došli u vikendicu? - pitao je. – Oprostite što pitam, ali vidim da niste odavde. – Bio je znatiželjan.
- Kod Ivana – odgovorila je tiho.
- Ivana? Ima ih tu nekoliko – prokomentirao je.
- Evo, ona kuća s oleandrima – pokazala je prema njoj.
- Aha. Pozdravite ga. Mi se godinama znamo. Nije dugo dolazio ovdje. Ja sam tu tri kuće prije vas – rekao je i otvorio svoja dvorišna vrata. - Pozdravljam vas, a vi odite što prije presvući tu mokru odjeću.
- Hvala vam. Pozdravit ću ga. Doviđenja – rekla je i otrčala u kuću.

Kako je Ivan i dalje spavao, uzela je torbu sa svojim stvarima i odnijela je u prizemlje. Presvukla se u kuhinji i otvorila novu kutiju koja je stajala na stolu te zapalila dugo priželjkivanu cigaretu. Namjerno ih nije ponijela sa sobom na stijene jer je pokušavala ostaviti to zlo. Bila je to ružna navika. Petar, bivši suprug, je pušio, a ona sama znala je tu i tamo zapaliti, obično navečer uz čašu vina kada bi sama sjedila u boravku i motrila u televizor. Ali u prvih par mjeseci nastale samoće, kada ga je bila napustila, samo su je cigarete uspijevale opustiti pa je tako razvila ovisnost.
Izašla je na balkon, povukla dug dim i pogledala prema kutu gdje je iza samog ozida rasla smokva. Tamo se nalazila crvena sklopljena ležaljka iz koje je virio platneni prekrivač s vezicama. Polako je odmaknula drveni stolić do prozora i rastegnula je kraj same ograde gdje je sjalo Sunce. Legla je na ležaljku osluškujući povjetarac.

Nego, da li će se Sonja i Damir ševnuti?

Neće. On je njegov stari prijatelj.

Jeb'ga.

Misliš da bi bilo zanimljivije kad bi se to dogodilo?

Ofkors.
Ništa bolje od starog, dobrog prca.
Ovako sve je pišanje u vjetar sa prizvukom mrčenja kunića.,

Ma da, ali ovo je malo drugačija situacija. Stavila sam samo odlomak koji "nikak" da nastavim dalje...ali duga je noć.

ves, samo pozdrav.... :)

Ne siluj...pospremi, pusti, nadoć će to.

Mislim da već nadolazi...Uglavnom ona vočna salata nije bezveze spomenuta;)

Fiona, samo pozdrav? Hajde, pozdrav i tebi.

I za svaki slučaj u voćnu salatu žlicu Vegete.

Neee. Šećer ili vočni sirup.

Jebeš voće.
Ima li soka od konja?

Misliš na konjak?

Inače, žene kad se probude, trljaju oči, jer nemaju jaja da se počešu po njima.

Šteta, hehehehe.