Cuspajz u glavi

Na početku svakog zapisa u blogu pokušavam uletiti sa nekom orginalnošću, sa nekom interesantnom rečenicom koja nikad nije dovoljno dobra... Ovaj blog će biti jednostavno ovakav. Zamršen i neinteresantan. U svim mojim naporima da sama sebe pokušam razumjeti došla sam do zida koji ni sama ne mogu prijeći. Čitav život, ili barem onaj dio koji sam svjesna sebe, pokušavam shvatiti tko sam, upoznati sebe iznutra.. No, na kraju svake analize vlastitog "ja" završim u duboko zamršenoj priči iz koje ni sama ne znam izlaz.
Teško je biti drugačiji u svijetu pravila koja ponekad poštujem, ali većinu vremena izbjegavam. Shavtila sam da se bojim monotonije i normalnosti i da svim silama pokušavam ići drugačijim putem. Kao da svi idu u jednom smjeru, a ja neprestano u onom drugom... Možda je to strah da ću proživjeti svoj život i neću se imati ćega sjećati, ali koliko mi se ćini, ponekad mi fale sjećanja normalnih ljudi koji normalno žive. Sve što sam ikad napravila bilo je obrnuto od onoga što su drugi radili. Dok je u modi bilo plavo, ja sam hodala u crvenom. Dok su drugi slušali techno, ja sam nabijala po klaviru sa simfonijama.. Dok su drugi bili u vezama, ja sam se zabavljala uokolo solirajući.. I tako iz dana u dan, svaku situaciju sam okrenula naopako od one kakvu su drugi proživljavali... I sad se pitam u čemu je problem.
Ponekad poželim da mi netko jednostavno kaže da imam neku tešku mentalnu bolest pa bi obrazložila svoje ponašanje.. A opet, ponekad postoje dani kada sam uvjerena da sam ja u pravu i da većina griješi. No, u cijelokupnoj svojoj različitosti, nikada nisam radila nekome nažao. Znam da nisam osoba koja bi mogla nekoga svjesno povrijediti... I to me drži nekako u uvjerenju da ipak ja ne griješim... Ali tko zna? Ovo je ionako samo jedan od onih dana kada previše razmišljam. Sutra ću već biti ona stara, ona koja se neće ustati iz kreveta kao i svi ostali, umorno tumarajući po kući, već ću zasigurno naći način, kao i svaki drugi dan, da to bude drugačije.. Pa makar i time što ću pjevušiti neku melodiju i skakutati do kupaonice..
 

Nema problema. Samo si htjela ići svojim putem. Što uopće nije loše.

mnogi se povode za drugima i rade cijeli život sve što i drugi rade pa si opet postavljaju pitanja vrlo slična ako ne i ista tvojima!Ma glavno da si zdrava fizički (valjda jesi)!

Paa malo sam pogledao neke tvoje prijašnje blogove...Ako je ovo posvećeno onom tipu onda mislim da si na ispravnom putu. Gle bezobzira što taj pričao on se neće razvest od svoje žene a ti si bila glupa što si se uopće petljala sa takvim tipom. Ako se onda ide razvest od žene morati će podijeliti sve što ima popola. A i to neće ići preko noći. Ako još imaju djecu veselju nikad kraja.

Ma ovo nema veze s tim tipom.. Samo sam trenutno uhvatila trenutak kad sam razmislila o svih 20ak godina života.. I apsolutno sve, od načina razmišljanja do pojedinih postupaka.. sve je drugačije. A što se tiče tipa.. Kao što sam prije rekla, ne želim se zamarati s tim. Što bude, bude. Nisam od onih koji žive "što bi bilo kad bi bilo". kak je suđeno tako će i bit. ;)

Ah nije da ti ja neš solim pamet, ali brate mili di je tebi pamet bila kad si se išla upuštat u tako nešto. Ako ti nije jasno o čemu se tu radi probaj se staviti u situaciju njegove žene. Možda ti postane jasnije. Našla si si tipa koji je pravo smeće. Možda jednog dana skužiš o čemu se tu radi. Samo pazi da ne skužiš to na teži način.