Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Mnoge moje priče su već ispričane, na tim putovima bilo je raznih spirala neiskazanih odmaka od stvarnosti i zanesenosti tim opsjenarskim svijetom snova i iluzija. Ono što me činilo mogućom čuvaricom stvarnog života bili su dnevni presjeci osjetljivih očiju, jarko svjetlo žutog diska koje je znalo osvijetliti tu pravu stvarnost. Promijenila sam mnoge velove kroz koje sam propuštala tu svjetlost da mi presiječe pogled ispod spuštenih trepavica. Iznutra je uvijek gorjela neka zagonetna vatra koja me vodila i još me vodi tim neprohodnim stazama velikih nepravilnosti, jakih kontradikcija i dubljeg uvida u svoj put koji slijedim. Odabiremo ono što najbolje znamo, što nam se čini ili ne čini dobrim ili lošim za nas. Stvar loše procjene ili stvar trenutka? Ne znam. Prirodno je odabrati dobro za sebe. Neprirodno je odabrati zlo. Je li stvarno svako zlo za neko dobro? Možda. Ne znam.

hrabro. jelte:)

jako :)

sta jako? to je bio imperativ, a ne primjedba ;)))

ok

mislim, kaj to nije kao ono: sto se mora nije tesko, pa onda bolje da je lako, jel'? :)

yes :)

naravno :)

ah, iskušenja! ne bih o njima, jer već dovoljno govore sama za sebe :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr