....uvijek negdje nešto završava i nešto počinje....
Bijaše toplo u kuhinji,kuhao je sebi kavu,nije davao do znanja da je svjestan njene prisutnosti,baš kao da je zrak.....24 godine zraka....Nesta svjetlosti...Nasta pukotina....Grebla je u grču roletice na prozorima,bile su tople od sunca a njoj ruke led. "Što bi ti,"- reče joj oporim glasom, jos uvijek ne htijuc ju pogledati.. Osjeti kako joj krecu suze samosasaljenja,tuge,gubitka,konacnosti ....Ali se ugrize,i suspregnu se...Plaho ,nekako meketavo ,skoro neodlucno, odgovori:Ja mislim da bi uzela Matu,manji je,više me treba i kreće u školu najesen..Okrenuo se naglo, da je osjetila kovitlac zraka oko njega,a u očima oluja,natruha poruge i otrov ,reče joj piskutavo,sisteci u jednom dahu, a slina je poletila daleko od usana: Kujo nesposobna ,neću ti dati nijednog ,slobodna si ,pokupi se i za 2 tjedna da te više nema...Neka joj težina pritisne grudi,skupila se,pa se obješenih ramena zagleda u dječje igračke na podu dnevne sobe,i proguta jecaj ,kao da je komad čokolade....
1.Link
2.Link
15.05.2013. u 1:04 | Editirano: 20.05.2013. u 1:41 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
e ,ali ima sud i hebat će ona njemu sve po spisku... :))ah...:( šmrc,pljuc....hrek ,pod noge sileđijama!
Autor: AnimaCandida46 | 15.05.2013. u 1:09 | opcije
Ljuljnu ti po vitalnim točkama s ovim zapisom.
Intenzivno je.
Autor: pasemi | 15.05.2013. u 7:26 | opcije
===============
Autor: AnimaCandida46 | 20.05.2013. u 1:43 | opcije