Ručkić krčkić

Rekla sam danas "Živio je potpuno sumanuto s obzirom na rizik za koji je znao"; a nekoliko sekundi kasnije sam se ispravila i dodala: "No, živio je kako je htio; sad živi kako može".

Pričali smo o zdravstvenom riziku. Moj frend je znao da ga može snaći nešto grozno jer u obitelji postoje predispozicije; evo, i Vesela Anđa je znala pa je izvukla žlijezde iz grudiju (to nije isto kao i amputacija), a moj frend, on je živio kao da toga nema, neoprezno po svim pitanjima, od financijskih preko prehrambenih do zdravstvenih. I onda ga je snašlo.

Ne mogu zaboraviti rečenicu jedne svoje prijateljice, koja mi je rekla da ako mojim postupcima upravlja strah od neke razmjerno daleke opasnosti, onda gubim svo ono vrijeme između sada i te opasnosti; a s druge strane, 87% izgleda nije isto što i 5% vjerojatnosti da npr. dobiješ rak. Ili stradaš na bilo koji drugi način. A ja ne uspijevam razvezati taj čvor: što je gore? Živjeti oprezno i ograničeno, ili živjeti baš kako hoćeš pa nadrljati, jer su karte unaprijed tako podijeljene?

Hm. Ponekad mi se čini da je najbolje imati stiropor između ušiju, da je najbolje ne samo ne znati, nego uopće ni ne pomišljati da bi te išta moglo snaći. Pa ako te snađe, nevjerojatno ali istinito, svi se sjate da ti pomognu, nitko neopreznu budalu ne ostavi na cjedilu, pa tako nismo ni mi ovog mojeg frenda s početka zapisa. S druge strane, kad je netko pametniji, pomoć je škrtija, nerijetko čuješ "Pa mogla si misliti, trebala si znati".

A kad znaš, nemreš ne znati. I tako ja znam da na Iskrici uglavnom mogu očekivati ulete seksualnih oportunista (ovi koji bi baš htjeli starije), koji bi se olakšali bez napora i uz očekivanje zahvalnosti u raznoraznim materijalnim ili nematerijalnim oblicima, seksualnih devijanata (koji također baš vole starije), koji smatraju da polustoljetna vagina treba biti zahvalna i sretna što uopće dobija ikakav tretman, sviđao joj se ili ne, emocionalnih invalida (koji baš žude za starijima), koji imaju neke emocionalne inhibicije u vezi s majkom ili općenito osobama koje im predstavljaju nekakav autoritet, ili pak najobičnijih pokvarenjaka, koji traže materijalnu korist u skupini emocionalno i seksualno ranjivih žena, a takve smo mi, neuparene 50+godišnjakinje. Ključna riječ je "uglavnom": nasuprot ovim rizicima, postoji malena šansa da naletiš na nekog sasvim OK muškarca bez nabrojanih mana; ali, veliki su izgledi da će taj biti ili neprivlačan, ili dosadan. I onda preostaju vrlo sićušni (ali postojeći!) izgledi da naletiš na nekog zdravog uma u zdravom tijelu sa zdravim nagonima i zdravom željom da se upari s nekim na zdrav i realan način.

Nisam ovo isisala iz prsta. Još dok je Iskrica bila u povojima poznavala sam ženu koja je onda bila mojih sadašnjih godina i ovdje pronalazila mlade ševce. Jako se ponosila činjenicom da su mlađi. Dvojicu sam i upoznala: mladi, sirovi, siromašni, grubi. A ona profesorica s dobrom plaćom. Jedan ju je tukao, drugi je bio seksualno polu-funkcionalan. Obojici je plaćala sve: zajedničke gušte i njihove osobne. S drugim je godinama bila u vezi, možda je još uvijek, ne znam, više ne radimo skupa, izgubile smo kontakt. I sad sve ovo izgleda negativno, ali nije bilo: ona je procvala! Podmladila se, smijala se, veselila se, i što god neki od tih njenih učinio, uvijek bi se utješila činjenicom da ga a) ima i b) da je mlađi od nje. E jebga... Zašto ne? Moja frendica se s 20 udala za totalnog kripla zato jer je bio lijep (a sebe je smatrala ružnom, štoviše, u tom mišljenju nije bila usamljena) i dan-danas su u braku, iako je on noćna mora od muža - lijen, nesposoban, rastrošan, nevjeran i nepouzdan. A ona sretna. I kaj sad? Znam i za liječnicu, šeficu važnog odjela prominentne zagrebačke bolnice, koja si je ovdje priuštila labuđu ševu i onda završila na svojem vlastitom odjelu, u vlastitoj bolnici, na nosilima i okrvavljena, ali je cijelo vrijeme ponavljala: "Vrijedilo je!"

U stvari, meni se ne da skuhati ručak. Ja sam ko Vesela Anđa: ako su omjeri rizika i prilika nepovoljni, ja ću radije srezati nego zaleći. I znam da je to za mene ispravan izbor - takva sam. Nemam stiropor među ušima. Ali, baš zato što ga nemam, ponekad me kopka... Eto, kao danas, kad sam gladna, a preumorna da se nahranim.

nisam pročitao što si napisala, ću poslije,
samo neka ti velim kako si dobro ispala na slici
baš kao da si se slikala za predizborni plakat!

Zivot je rizik, a najbolje je da nam odmah otkinu glavu i tako izbjegnemo mogucnost da obolimo od bilo cega, naravno posli nas mogu balzamirat