srdačno mrzovoljan tip

sanjam, maštam o tome kako sam na terapiji kod zgodne psihičke. ležim na kauču, kožnom naravno jerbo je ona jedna od uspješnijih u državi, ili regionu ili među zvjezdicama (koliko će sad kad mi se prikrpimo biti zvizda na EU zastavi)? Ono, ja ležim, ona sjedi preko puta mene ( ona sjedi u onoj fotelji šta se izvlači dio ispod nogu i postane maltene ležaj. u kvadre jedna takva košta 13.500 kn, u mebla niti 12.000) Možda nebitan detalj, ali dok ispod suknje se naziru krajevi samodržećih pletenih čarapa. wow, hej, original ručno predena ovčija vuna!
I dok pričam ja svoje strahove i fobije i strepnje i nikog nije ni briga šta ustvari pričam jedno te isto, šta se ponavljam kao CD na random repeat. A ona se u jjednom trenutku diže sa one udobne fotelje. šta udobne, savršene, priđe mi i kaže: "da,da nastavite, kažete majka vas je rano odvikla od pelena? a otac vam nije dao da vozite auto prije petog rođendana? " i pred mojim očima skine se u kupaći, dvodjelni kupaći, šareni bikini. Veseli bikini, dijametralno suprotan od ozbiljnog, kožnog ali nadasve udobnog kauča. Onda, malo rukama namjesti čiče u ređipetu,solidna šestica,desnom rukom začepi nos i skoči!
Skoči ravno u moj široki pogled i zaroni u dubinu mojih tamnih očiju. Zbunjen i pjesnički zapanjen na trenutak ( ah,to je taj trenutak inspiracije koji sam čekao) jedva, nesuvislo promucam, zapravo zapjevam kao Thompson u stančiću od 350 kvadrata: Oj svijetla majska zoro, majko naša Crna Goro...A psihička prihvati i okrene na onu našu staru:" Sidila san za mašinom šila sam, pitali me mehaničari čija li je ovo kuća...
Najgore mije bilo to što sam se morao ustati sa udobnog, kožnog, psihičkog kauča kako bih došao do zakrivljenog ogledala zalipljenog na strop iznad vodenog kreveta sa motivima Disneyevih filmova. U ogledalu se jasno vidjela naša budučnost, tamna, duboka, ali i topla i pristupačna. Psihička se brčkala, plivala tamo amo, muški, ženski, delfin. Zaronila je, samo su joj noge lamatale iznad površine, kao u filmmu Bal na voodi iz sredine prošlog stoljeća. Kad je izronila i nagula glavu nazad da ocijedi vodu sa lica, okrenula i plivajući leđno gledala me iz mojih očiju duboko u ogledalu! " Hej", rekao sam. "Pssst, spavaj! bit će sve u redu" rekla mi je smijući mi se očima u mojim očima. Umiren njenim nježnim srednjobosanskim naglaskom okrenuo sam se na svibanjskom vrtuljku, spustio niz majski tobogan i na zidiću sa prijateljima šutio, šutio dugo u salonu namještaja. u salonu vrhunskog dizajna.

i kažeš -nisi ti Mate?! hm... jesi siguran?