Čarobni brijeg

One noći kad smo zaspali u zagrljaju i kad sam se malo potom probudila s užasnim bolom u grudima i utrnutim prstima, podigla sam se na jednu ruku i pogledala ti lice. Spavao si mirno, vidjela sam, čula sam da dišeš, ali me prožeo strahovito jak osjećaj da to lice nisi ti. Ili još bolje rečeno, da nisi živ.
Da ležim pokraj tvog mrtvog tijela i potekle su udovičke suze.
Zajecala sam glasno znajući da me nećeš čuti.
Ne mogu ti opisati koliko je osjećaj bio jak i koliko me uznemirio, uzdrmao me toliko da sam morala ustati. Bila sam svjesna da je to bila metafora, samo slika koju si moram istumačiti, da samo spavaš i trebalo mi je užasno mnogo vremena da ustanem a da te ne probudim.
Spomenula sam jednom da sam sličnu tugu već doživjela. Jednom, negdje drugdje, daleko.
Ali te noći na utorak, kod tebe, osjetila sam kako se miješaju tvoja i moja tuga.
Sve ostalo vrijeme, sve je bilo obojeno tim trenutkom straha i bola i tuge i mojom žudnjom da to nekako spriječim.
Da te ne oplakujem.
Da nas probudim kao Lazare, jer mi je stalo više nego što riječima mogu iskazati.
Jer jedno su riječi, beskrajne, milijuni riječi napisanih, izgovorenih.
A drugo je kad osjetiš koliko je usnulo voljeno biće nesretno.
Davno sam ti jednom napisala da je jeziv bezdan u kojem te nema, ne zato da ti se popnem na glavu i izvučem iz njega, već zato jer je zajedno lakše i kroz glib.
Jer mogli smo čitav tjedan ostati nijemi, u očima sam ti čitala ljubav.
Zatočenu, sputanu, izmrcvarenu ljubav.
Onu iz pjesama.

pohabanu od ponavljanja i želje za opet...divno

hvala, anima, dušo iskrena :)))

Da, jeziv je bezdan "u kojem te nema"...Danas drugačije dozivljavam ono NEVER MORE..No, vas ima :)

nei ...

Sve ok...Idemo dalje...Danas je,ipak, 10 mj pa sam se morala "pojaviti"..

u vječnosti smrznuti trag ...

Volim SVOJU zelenu maramu...sve me potsjeća...na vas..nas .)

Lijep tekst...Žene, veliki pozdrav i laka vam noć. :)

Noć, Vesper .)

Samo :-) ovde ostavljam.

i sličnije je nego izgleda :)

hvala, vesper, noć :)

aj, dobro, jarče, osmijeh si bar dostavio :D

Razumijem ja to. Svi smo tamo bili. Samo ja tako više ne mogu. Meni je dosta patnje, bilo kakve- odreći ću se svega što veže na sebe patnju, i svojih misli ako treba, svega.