ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

Znaš,tuge dođu nenadano,varljivo umotane u iščekivanja.Dođu ,dotaknu
i ostanu.Osladi im se ljepota nečijeg drhtaja, nečijeg osmjeha, pa se pomame, i otimaju za sebe sve najslađe,sve najaradosnije. Proždrljive, uzmu sve,pretvore te u putnika koji ne putuje,u vjetar koji ne puše, u rijeke koje stoje, negdje na putu od izvora, ne nalazeći ušće...Dođu, lukave kraljice mraka, i svaki trag zamažu onim slanim kapima,od kojih je ujutro jastuk vlažan,zbog kojih sakrivaš pogled od ljudi,da ne vide da je noćas bila u posjeti opet, zla i opaka, nepobjediva.
Znaš, ponekad se tuge vrate. Točno odande odakle su krenule.

I od srca, ma kako tužno bilo,nikad ti ju ne bih poželjela.
(by me)
Link

ej surpi :)

a tuga....ma nogom u dupe, srednjim prstom pokazati smjer i prkositi joj osmijehom, čak i onim nevještim, drhturavim, na rubu usana

ej meij:)