TKO ĆE DUŽE IZDRŽATI I KOLIKO ĆE OSTATI ? (bez vode pod vodom)

ovaj golub ima i prstenje, bilo ih je i takvih

Kako krila purgera nisu narasla do razine galeba, bili su golubovi. Ništa manje nisu bili uspješni u raboti od galebova. Čak su bili u prednosti i s manji krilima pokretljiviji, mogli su brže mahati i imati prednost što nisu na svom terenu i time bez brige ča će svit čakulat.

Pisati ću u prvom licu. Svaka sličnost s stvarnim događajima je slučajna jer bilo je to davno, a i Alchaimer radi svoje. Sumnjam da će se netko s Iskrice prepoznat, osim možda Vučka kojeg nema, a jednom svojom slikom iz mladih dana objavljenom na iskrici (na plaži u speedkama zavaljen u crnim cvikama s čašom balića i flaškom kraj sebe), kao da smo se već vidjeli, a možda i potukli oko teritorija (iako mislim da sam malo stariji od njega)?
Na kraju da ne bi krivo pomislili, to su ionako priče starijih dečki ispričane dok sam ja tapkao životinjsko carstvo i pikulao se (hm).

No ljeto je uvijek činilo svoje. Zagreb pust, prazan. Jedino se noćni život tu i tamo znao zagustiti, ali to nije bilo to. Domaće puce su sa starcima otišle na more, studenti doma, a fureštkinje su u ono vrijeme rijetko dolazile u Zagreb, a kamo li punile noćni život. Što nam je preostalo nego otići na ORU ili haklati na dva mala?

More. Vrvilo od komada, bijelih, crveno friško opaljenih i smeđe brončanih kao kip Grgura Ninskog. Radilo se većinom u dane vikenda, rjeđe preko tjedna. Preko tjedna se skupljala lova da se nađe za benzin, talijan, parizer, pivu jer je to sve što je trebalo za uspješno izvršenje svete dužnosti tj. učiniti ljetovanje nekoj strankinji nezaboravnim (i u dobrom i u lošem obliku). Auta je uvijek bilo i nije bilo bitno jel fiček ili mercedes, netko je imao svoj, nekome su posudili starci a nekada se bome posegnulo i za tuđim bez njegovog odobrenja. Za Balić je bilo lakše jer su starci uvijek imali bar jedan u „buffetu“ da se nađe za doktora.

Tako naoružani, nabildani (svako je nešto trenirao), zdravi, potentni i puni želje i snage, vikendom rano ujutro kretali smo nekada čak i u kolonama. Teren se znao. Od Medulina, Kvarnera do Senja. Zahvaljujući Titovom mostu, teritorij se proširio i na Krk (Malinska, Njivice, Baška). Rijetko se posegnulo za Cresom, Lošinjem ili Rabom iz jednostavnog razloga gubljenja puno vremena na putovanje a k tome još i trajekti (jedino ako je dolazila u obzir nečija prazna vikendica, onda da). Putem se odlučilo o mjestu djelovanja što je ovisilo o tome koliko imamo vremena, benzina i love.

Vremenom su usvojeni standardi ponašanja. Bez obzira koliko nas je bilo, uvijek se radilo u dvojcu, rijetko u trojkama ili sam. Prvo grupno snimanje plaže i uočavanje glavnih neprijatelja domaćih galebova.

Hahaaa, mislim da danas mladi niti ne znaju zašto se tuku i od kuda tolika mržnja purgera i tovara na utakmicama. U moje vrijeme uz mirogojček cijeli stadion se grlio s tovarima i rijetko je bilo incidenata. Krivi smo mi stari konji koji smo to zakuhali na plažama, a mladi znajući da postoji nekakav davni razlog prenijeli to danas na sport.

Procjena broja i snage galebova davala je pristup plaži. Ponekad bi se potukli s njima ako je plaža bila obećavajuća i mi sigurni da ćemo ih otjerati. Nekada nam je to pokvarilo lov jer tko će šta uloviti s šljivom ispod oka pa smo dan proveli po birtijama na fliperima i putu doma.

Ako smo prvi problem uspješno riješili (nekada i odlaskom na „pitomiju“ plažu), razvili smo se u strijelce i započeli obred. Logika. Gdje naći komade za obradu? Jako jednostavno, tamo gdje ima najviše male djece. Vjerujte, nije to tako jednostavno i ne dođe se baš uvijek do krune. Prvo snimanje satima općeg stanja. Tko kome pripada, tko je s kim, s kim priča, leži, s kim ulazi u vodu i još masu detalja. Nije bilo nužno niti da bude strankinja. Konačno naoružan podacima i s ciljanom skupinom dva do tri komada, golub kreće u akciju. A, ne ne, neću vam iznositi detalje. Samo neke tek toliko da razvijete maštu i uživite se u trenutak.

Prvo plivanje u širokom luku, možda kakva lasta s mula, malo dužeg ronjenja na dah, tek toliko da se privuče pažnja i promatra reakcija odabrane skupine. Djeca su bila slijedeća stepenica. Izroniti kakvu perisku, zvjezdaču, školjkicu i pokloniti je djetetu i prvi kontakt je zagarantiran i nikada ne omane. Kratka procjena reakcije i zeleno svjetlo za dalje. Blaženi ježinci što ih Bog rasipa u more. To je bilo naj opakije. Iznošenje par komada na plažu (kao čistimo da se djeca ne napiknu) bilo je ritual. Djeca svih dobi i porjekla jednostavno vas opkole. S djecom naravno još radoznalija skupina, a to su one. Vještim čerečenjem jadnih ježinaca, izradom „pepeljara“, ogrlica od zubi i darovanje istim ovaj put ne više djeci nego njima, našim metama. Ovaj puta to nije više gledanje već stupanje u nespretni hrvatsko/englesko/njemačko/češki razgovor i prvi tjelesni kontakt u gužvi i darivanju, vezivanju ogrlice oko vrata, primjećivanju opaljenosti i potrebe da se to namaže kakvom kremom, a mi stručnjaci za mazanje (moš si mislit Nivea i Solea). U toj fazi već se vidi rezultat i pada konačni odabir i jednostavno postanete nerazdvojni na plaži, bez obzira što gazda leži par metara na zgužvanom ručniku opečen do boli i zamišljen kako bi sa svojim luftićem otplivao do najbližeg otoka. Samo prihvaćanje mete da se s vama odmakne dalje od „svojih“ kako bi se bolje upoznali od kuda je, s kim je, kako joj se sviđa more i bla, bla, daje garanciju uspjeha.

Naravno da poslije ručka gazda i djeca moraju odspavati i kad se dobro odmore popodne će doći na plažu gdje će se naći s našom metom. A ona? Danas joj se baš ne spava popodne, a čula je i vidjela da u gradiću ima zanimljivih stvari za pogledati (još od rimskog doba). „Doma“ će objasniti gazdi da ga to baš i ne zanima i bolje da si odspava i ne pojavljuje se na suncu jer je previše izgorio, a i djeca (nije nužno bilo da ima djecu) su ili premala ili nemaju interesa za takvoga što i njima je bolje da ne idu na sunce.

Bingo. I to je to. No nekada je trebalo čekati do poslije večere pa i do ponoći dok selo ne zaspi. No uvijek je čekanje bilo nagrađeno.

O razlici i ponašanju meta prema porijeklu od kuda su dolazile neću, ali vjerujte razlike su ogromne pogotovu između tadašnjeg istočnog i zapadnog bloga (bloka). Mislim da sam vas i ovom kobasicom dovoljno zagnjavio. Možda, ako vas bude interesiralo, nekom drugom prilikom.

Hvala malojmazi7 - povukla me za jezik.........
njen zapis:
GALEB...KO NE ZNA STA JE GALEB, STRAPA BEZVEZE...A TAKO SU SE MNOGE BUDALETINE GALEBOM I PREDSTAVLJALE....ISTINA JE OVO...
autor: malamaza7 30.05.2013. u 8:40 | Editirano: 30.05.2013. u 8:51

Link
Link

ha ha bad, vidim da su golubovi postajali...galebovi! reklo bi se glavno da...letidu!

sad je jasno zašto su nam njemci stalni gosti...očito su njemice s koljena na koljeno pronosile...trade mark by jadran!

Mai.....zar si mislila da kontinentalci ne znaju letjeti ????

odlican zapis, bud :)))))
samo pisi.....

drago mi je da sam te potaknula.....

haaaa, Bud...zato si ti meni stalno od nekud poznat.....ccccccc....;-))

Hvala mazo. Od istine se neda pobić......ae

NY .........nisam poznat iako po godinama nisi daleko od mene ;)))))))

ha ha drago mi je da si učinio salto mortale od današnje tvoje izjave na mazinom blogu...nešto u stilu da baš istinu ne treba pisati...a eto...kao što i sam kažeš, nemre se pobjeć! ona je ko i sjena...što više bježiš od nje ona te sustiže

ny-ny oćeš reć da su neke naše cure glumile...švabice?

vidi se iz svake rici istina.......samo navedena lokacija nije dalmacija.......
a galeb je ponos dalmacije......
to ja moran primjetit :))))))))

bravo mai....odma si skužila......
....i lovile galebove a tješile se golubovima......

Mai.......malo tiše što će ljudi misliti?
Tako i tako to nema veze sa mnom. To je samo tako pisano jer je lakše...........

ostalo sve mi je bas zivotno......duh onog vrimena.....bravo, bud .....

mazo....sjeti se kakve su nekada bile ceste. Od tolikog taljiganja izgubili bi volju.
I dobro si primijetila. No i ovi na sjeveru nisu ništa odskakali od tvojih.

NY......bila bi pročitana po badiću, što ne znaći da ne bi bila dobrodošla.

nema to slicnosti......nikakve...

DALMATINSKI GALEB JE GALEB.....AMEN.

NY......drago mi je da su ti golubovi bili barem utjeha ako ne ništa drugo.

mazo.....neka ih, i nedaj svoje :)

bad, viš da žene cijene istinu...mi smo ti čudna bića...drito s venere!

Mai....hoćeš reći da smo mi s Marsa. Ja sam prije pao s kruške nego s Marsa
kad pišem takve gluposti........

a Bud, to su smo crtice sječanja.....i sam veliš Alchaimer radi svoje
.....lijepo se prisjetiti a kako je STVARNO i bilo....?.. ;-))

NY....znam samo da je bilo lijepo, zabavno, bezbrižno (makar se nekada
znalo zakomplicirati) i nadasve poučno jer smo među prvima u praksi učili
strane jezike kako bi mogli u Trst po trapke i žvakače.
No tko još pamti ružne stvari.......

da sječanja....sada si me i na Trst podsjetio.....to nam je nekada bila glavna meka a danas potpuno zaboravljena senzacija.....

a i ovo kišno vrijeme je ko stvoreno za memoris....idem tražiti neki link....

sve sami jugonostalgičari..hm...znaš bad da žalim za trstom...to mi je onak bila avantura...s fićekom ići preko grane...pa krcati sa kavom, praškom za veš, bananama, pelenama...ha ha ha...pa par nepar vožnja...neprocjenjivo!

ma tvoja kruška kao što vidiš bad raste u mnogim dvorištima! eto, kiša pada vani a nama nije dosadno...mi imamo o čemu pričati..čežnja je prekrasan pokretač bila!

Mai.....zašto jugonostalgičari?
hebalo nam se dal smo u jugi ili boliviji. Glavno nam je bilo da
nemamo briga i da se dobro zabavljamo.
Bili smo amerika za istok i rusija za zapad.
Istina je da smo rovarili sistem i znali dobiti po piksi od starijih
koji su nas učili da se to nesmije..........

nisam jugonoistalgična niti malo....samo malo nostalgična za onim mladim danima i svim onim lijepim trenucima koji se samo uz mladost mogu povezat......

*jugonostalgična

NY....ja ne vjerujem da ima jugonostalgičara.
Slažem se stobom da je to nostalgija za mladošću a ne za
nekakvim sistemima kako to silom neki hoće prikazati.......

Bud
Tebe sam si ostavil za posle ručka
Nisam požalil
Sad mogu spat sanjajući o tim vremenima
Mala opaska
Jesmo mi birali i strankinje, ali puno je lakše išlo s domaćim curama
Ovi njihovi, skroz su ih ostavili
A one su nam dolazile na jesen :)

Per...nisam ni napisao da su morale biti strankinje.
Naravno da su domaće bile očajne i time lakša meta.
Nekada se samo radilo o samodokazivanju da možeš i preko granice.

hej bad...pa kaj ti misliš da se ja ne znam šalit? istina, nema navodnika kod ovo jugo...but, jasno da ne mislim ozbiljno! ili misliš da mislim? hm..više ne znam što da mislim, ni kad ne mislim!

mai kaj se sekiraš? opće nebitno.
Tko želi misliti neka si misli što god hoće, ako ga to veseli

jedan golub a mozda i vrabac iz mjesta u kojem sam zivjela imao je srecu da je odletio u Svicu ...sreli se na jadranu ...mnogi su isli ali se i vracali ,prica je bilo raznih ,vjerojatno su svi imali svoju lokaciju :)

budvar lijepa prica !

hvala una.......na kraju ipak svaka ptica svome jatu leti :)

budvar ..samo ja sam ptica samica :)