ima boga

Mislila si da će sve lako proći, sa malo zajedničkih suza, par sati ili nekoliko dana, tjedana, mjeseci, godina,tugovanja, nisi predvidjela utjecaj tuge na kozmos, na kraj ti nije palo da će onaj famozni cunami sa lica zemlje izbrisati dvijestošezdeset tisuća ljudi, a sve zbog moje tuge i žalosti što nismo uspjeli zadržati ljepotu i radost koju smo stvorili, svijesno i namjerno, uz Božju pomoć.
Niti ne znaš da je Bog u svojoj milosti oprostio mi taj grijeh ljubavi prema tebi i tebe prema meni, provukavši me kroz psihijatrijsku bolnicu proglasivši me njegovim ludim predstavnikom, kojega treba držati pod kontrolom i osigurao mi invalidsku mirovinu.
Danas živim kako tako, sve u nekoj nadi da će u moj život ući još jedna poput tebe, mada sada svakim danom sve manje vjerujem u to, ali zato sve više i više zahvaljujem Bogu, što mi je omogućio sve one lijepe, nezaboravne trenutke sa tobom, kada sam prvi put bio svjestan da je devetsto kilometara nikakva daljina ako imaš zašto priječi je.
Još uvijek molim Boga, neka usliši mene, Božje dijete, neka tebi dozvoli da opet ljubiš nekoga kao što si nekad ljubila mene, niti ne znajući tko sam i što sam, a meni ako može neka omogući doživjeti ljubav kakvu sam imao s tobom.
Ne očekujem odgovor na ovo moje posljednje pismo tebi, jer neću ti ga nikad poslati ljubavi moja neprežaljena, vječna!
Tvoj Ivan!