...Welcome , recharge your batteries :)))

Kamiončić je jedrio po cesti,u zavojima je doduše usporavao pod teretom ali sve u svemu i on i cesta su se slagali a kilometri su se slagali iza njega....Jure stisne kvačilo i , šaltajući u nižu,poluzadivljeno ,glavom pokaže Tomi ,na komad ženske ,koja vozi kabrioleta ....Pritom joj namigne šeretski.. "Glupan"-pomisli Toma sav ogorčen ,nemože joj tablice skuziti a kamoli li ,sliči li na nešto,može biti vnutra komad stare "gibanice",a on se tu krevelji ko prasac...Još i ta dva zuba koja mu fale,baš mu išao na živce. Ta čemu se ovaj Jura veseli...Ne konta ga baš....Možda i ne bi toliko zajedljiv bio,da mu je vratio na vrijeme posuđenu lovu .Pa jbg ne živi se od obećanja.,a ni od kreveljenja.
I sad ta vožnja ,uopće nije mogao shvatiti zašto to radi i koji mu je cilj,samo gube vrijeme,o teretu nije htio ni razmišljati ,samo problemi... Toma je bio tip čovjeka koji je prezirao tajanstvenost i mistiku,a nije baš vjerovao ni u bakterije,nekako se najviše pouzdavao u okom viđeno...
U kabini se osjećao miris luka i čevapa ,pomješan sa cigarom ,koja je visila iz poluotovrene Jurine usne...
"Prika ,halo,što si se stiso?"- upita ga i sijevnu one "dvije crne rupe",kao iz svemira a Tomi se želudac prošeta što od mirisa ,što od nervoze ,op,m op gore-dole...
A što bi bilo? Vidiš li ti skretanje za te Bale ili ćemo se voziti još pola dana a?Oteglo mi se ovo tvoje "iznenađivanje" ..

I bi brzo,stigoše do cilja ,slušajući Severinine hitove,dok si rekao keks, tabela- Bale ,a kaminočić sa teretom polako skrene na kolni put. Jura stane ,iskoči iz kabine kao da mu je 25 a ne 45 i popriča sa teretom,više urotnički ,kao za sebe ,progura nešto unutra i potapša vrata kamioncina. Kenuše opet.
"Trebo tebe ćaća nazvati Mrgud ,a ne Toma",-posprda se Jura i zijevajuci sa ona "dva svemira" u ustima ,grohotom se nasmije. Haj,iznenadit ćeš se gdje te vodim.
"To sigurno"-,pomisli Toma. Jer ne bi On ovo radio, ma za nikoga. Dobro ,možda ipak ,ali teškom mukom se zamisli, kome bi to napravio,i dok su se zaustavljali pred skladnom kucicom,kao iz priče,ne uspije se sjetiti nikoga.
"Evo naaaaaaas,juhuuuu "-drekne Jura veselo a iz kućice ko na dugme ispade starija žena,vedro se smješeci,grleći mrgana i vodeći ih unutra,prijazno pruživši Tomi ruku.
Ruke su joj bile tople ,jake i po nečemu su mirisale,ne sjeti se na prvu,jabuke iii? Cimet da... .Kuhinjom se širio bogat miris štrudle od jabuka,čaj ...Kraj prozora ,u naslonjaču sjedila je najljepša djevojčica koju je Toma ,alijas mrgud , u svom žvotu vidio. Pogleda ga direktno i on nesvjesno priđe ,ona mu pružajući ruku jasnim glasom reče ; "bok čovječe, ja sam Amalka ".
Toma se u neprilici nakezi i kimne potvrdno.; "pravo ime za tebe,da.".- "Toma Kontrić" -to bi bio ja "Nastavila ga je gledati još neko vrijeme ,ozbiljno, ispitivački ,bez riječi a kad ga je "pospremila" u ladicu ,okrene glavu rekavši mu; "ajde jedite,pijte,putovali ste" -kao kakva starmala,gledajući prema van...
Staričica je mljela kao mlinac ,usputno servirajući tanjurice i šalice,"za okrijepu "-reče,a "teret" -reče ,treba što prije staviti na mjesto,sumrak se hvatao bojeći svijetlo i dan u modrosivo....
Jura se diže i ode do djevojčice šapčući joj nešto na uho,mala se veselo nasmije ,dopustivši Juri da je s lakoćom podigne iz naslonjača. Ajmo Toma ,pomagaj ,izvedi teret da se dijete raduje ,i to rekavši odvede ju pred vrata kamiona.
Oči su joj se raširile u čuđenju ,a donju usnu zagrize, uzbuđeno misleć se , što bi moglo biti ?Rekao joj Jure ,njen stric ,da je to samo za nju i njeno ozdravljenje.
Tako ju gledajući,osjeti Toma neku mješavinu krivnje i žaljenja ,ta mala ne hoda,to mu ipak sinulo,vidio i kolica u hodniku,a i pragovi bijahu prilagođeni ...Zavuče se u kaminočić,pa sprovede konjića po rampi dole.Konjče se opre,pa krene ipak prema dole.
Zarže jako,negodujuci što na put ,sto na tijesan prostor u kojem bio predugo.
Djevojčica bez riječi gleda u ponija ,a bogme se i poni zagleda u nju, Jura priđe sa djetetom bliže. Gledaju se dva stvora tako ,a Tomi se nešto oko srca otklizalo i spuzne na van ,obriše to krišom, krajičkom jakne , da nitko ne vidi.Pokuca mu sjećanje na priču ,kako je brat mu sa ženom u saobraćajnoj poginuo ,a dijete ostalo živo.
Djevojčica pljesne dlanom ,o dlan,i reče , "prohodat ću ja uz Toju."
Kakvo si mu ime dala? naceri se Jura ,a mala odmahne i reče,pa vašim početnim slovima imena,i obgrli Tojinu njušku ,kao da ovih tamo ,nikoga nema.Stoje tako i gledaju rađanje nove ljubavi." Ajmo sad vilo "-reče Jura,u kuću ,još kratko majo mila,mi moramo nazad.Ti Mrle, zaveži Toju ,pokazat će ti baka gdje mu je kuća,pa ponese dijete,zadovoljan i mirnog srca,nazad u kuću.





.Link

dirljiva prića AniCa....

kopiram

ima to dijete ,i dogodilo se ,hvala ženo :)

ode sad (vidi što doli po blogu pišu o meni)
tebi cmok i živila mi tisuću godina
itvoje priče sigurno hoće

ko ih jebe sto pisu,nisam jos stigla poviriti...

alaa...

anima predivno i jako dirljivo :))

ljudi fala,šta se može,na djecu sam "tanka" , oni su nam gorivo,za njih živimo,radujemo i venemo ... e da...

brw ,poni košta ohohoh ,daklem....da....hmh...